"Vješanje kradljivaca ovaca", novi roman Sanje Lovrenčić, nudi čitatelju izazovan hibrid. Smještajući radnju u neodređenu ali blisku budućnost, on propituje neke od akutnih problema sadašnjice: koje su moguće konsekvence reklamiranja, gomilanja smeća, društvene polarizacije, narcisističkog društva, genetskih eksperimenata, manipulacije vremenom.
Istodobno, tekst funkcionira kao niz pojedinačnih epizoda, pisanih vrlo često u prvom licu, gotovo ispovjednim tonom, u kojima se uz navedene 'velike teme' uvijek pojavljuju i intimniji sadržaji – ljubav, nošenje sa starošću, smrću, pokušaj profiliranja vlastitih uvjerenja u okolnostima u kojima sam koncept uvjerenja postaje neodrživ te propitivanje etičkih pozicija.
Balansirajući neprekidno između općeg i pojedinačnog, javnog i intimnog, stvarnosti bliskog i fantazmagoričnog, žanrovski-popularnog i hermetičnog, "Vješanje kradljivaca ovaca" uvlači čitatelje u jedinstven prostor i problematiku, te i oni sami postaju sudionici u njegovom znanstveno-fantastičnom heterokozmosu koji uvijek poziva na osobnu odgovornost.
Sanja Lovrenčić (Knin, 1961), književnica i prevoditeljica, ušla je u hrvatsku književnost 1987. zbirkom pjesama "Insula dulcamara". Otad je objavila još šest pjesničkih zbirki, a poezija joj je objavljivana i u domaćoj i stranoj periodici te prevođena na njemački, poljski, ruski i slovenski. Za knjigu "Rijeka sigurno voli poplavu" dobila je nagradu Kiklop za najbolju knjigu pjesama 2007. godine.
Autorica je nekoliko proznih knjiga – zbirki kratkih priča "Wien Fantastic", "Portret kuće" i "Zlatna riba i istočni Ariel", romana "Kolhida", "Klizalište", "Dvostruki dnevnik žene sa zmajem", "U potrazi za Ivanom" (nagrada «Gjalski» 2007), "Martinove strune" (objavljen 2008. na hrvatskom i na njemačkom; Literaturpreiss SMSK), "Ardura" (2012). Autorica je i fantastične trilogije "Zmije Nikonimora".
Piše i za djecu te je za knjigu "Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić" dobila nagradu "Grigor Vitez" 2001. Kao dramska autorica dobila je 1997. nagradu ASSITEJ-a za najbolji kazališni tekst za mlade za Bajku o Sigismundi i Krpimiru. Za djecu je priredila i nekoliko knjiga i slikovnica prema motivima iz svjetske i domaće folklorne baštine; za "Hrvatske bajke" dobila je nagradu Kiklop 2009, a za "Noinu mačku" i druge igrokaze nagradu "Grigor Vitez" 2010.
Bavi se i prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika; za prijevod knjige C. S. Lewisa "Konj i njegov dječak" uvrštena je 2004. na Časnu listu IBBY-a. Za prijevod zbirke kratkih priča "Kuća duhova" Virginije Woolf dobila nagradu Kiklop 2012.