Koliko istine čovjek treba?
Rüdiger Safranski

U poznatoj kineskoj bajci slikar nestaje u svojoj slici. Utopija istine jest slaganje sa sobom i sa svijetom. Radi te utopije Rousseau, Kleist i Nietzsche krenuli su u pustolovnu ekspediciju u potrazi za istinom: tri istine vlastitoga ja suprotstavljenog ostatku svijeta; triput potraga za istinom vodi u slike koje smo sami stvorili i u spremnost za nasilje nad stvarnošću koja se suprotstavlja tim slikama.
Druga velika potraga za istinom jest metafizika kao pokušaj da u „naopakom" svijetu pronađemo istinski svijet. Na dojmljiv način to počinje sa Sokratom i Augustinom a završava strahotama totalitarnog doba i fundamentalizma. Preostaje li nam samo da živimo umijeće življenja bez izvjesnosti ispravnog života i bez zajamčene istine? Čini se da je tako. U posljednjem poglavlju ove knjige na Kafkinom se primjeru govori o umijeću ostajanja u stranom svijetu.

„Ovo je velika knjiga o moći slika koje smo sami stvorili i u kojima su mislioci izgubili svoju slobodu ili se u njima pred slobodom sakrili. Riječ je o putešestviju u carstvu misli, a sve počinje privlačno poput bajke."
Der Spiegel