Estetsko iskustvo
Rüdiger Bubner

,

"U doba u kojem su, međutim, bogovi uklonjeni, a stara vjera izumrla, slavlja koja je moguće protumačiti iz teološkog interpretacijskog sklopa vode ubogi život, kao što to iz godine u godinu očituje u borbi s privredom i slobodnim vremenom sve slabiji kršćanski kalendar. Podjednako tako i humanističkom idealu posvećena svjetovna slavlja, koja su se temeljila u moći političkih uvjerenja, gube zbiljsku podršku, kao što je to, primjerice, s danima proslave ustava, prisjećanja na jedinstvo i pružanje otpora itd. U ovaj vakuum, koji je nastupio nakon razgradnje interpretacijskog sklopa, prodire jedan novi fenomen koji bi se smio protumačiti kao nasljednik sklerotiziranih slavlja uvriježenog tipa. Riječ je uopće o dokinuću estetskog predočavanja života u iznimnim situacijama. Umjesto toga, postupno dolazi do estetiziranja samih neposrednih ostvarenja svakodnevice. Naime, ništa nije preostalo što bi svakodnevicu, podarujući joj njezin smisao, nadmašilo kako bi u modusu cikličkog prisjećanja u nju zadiralo i ovoj istoj svakodnevici ukazivalo na njezin načelni smjer. Ovakve je moći postupno, ali uspješno uklonio proces racionalizacije moderne (koji su analizirali sociolozi počevši od Webera sve do Habermasa). Jedan od mnogih ambivalentnih rezultata ovog procesa leži u tome da se slavljima kao reliktima mitova oduzima bilo kakvo više značenje. Utoliko se oni smanjuju na bezazleni ostatak materijalne razonode i uživanja u piću i jelu, na licitarsko slavlje, na kobasice i vino." ("Estetsko iskustvo")