Pisma od života
Ruža Marasova

"Bilo joj je sedamnaest kad je na Novu 1935. godinu iz Krivodola izvedoše na Studence. Ruža Vrljičkova postade Ružom Marasovom. Ispričala priče, ispjevala pjesme... Prošla. Mi za mnogima, za nama će mnogi. Šumit će Ševar, sjati-izvirati Zvizda. Za Ružom Marasovom ševar i zvizda i knjiga sjećanja, pjesama, priča: Zapisi Ruže Marasove."

Tako Petar Gudelj u svojoj veleknjizi Put u Imotu, u poglavlju »Stotina Imoćana« iz kojega svjetluca isto toliko povijesnih medaljona.

Ruža Marasova (1916-1989) ostade zabilježena u usmenoj predaji Imotske krajine kao ljetopisac "maloga mista". Sada u svojim "sabranim djelima" daje nepatvoreno svjedočanstvo o cjelokupnosti života kojega više nema. Nezaboravni su likovi iz njezinih priča dok ih ocrtava s nekoliko riječi, bez rečeničnih znakova, bez dorađivanja.
Jednako su dojmljivi junaci iz deseteračkih pjesama koje su iz nje prirodno izbijale kao bajamov cvat u proljeće. Bajke iz djetinjstva pamtila je šest desetljeća da bi ih naposljetku zapisala i sačuvala za potomstvo. A svoje veliko srce pohranila je u više od dvjesta pisama što ih je skupa s pozdravima po suncu slala u svijet da prate tragove njezina sina.

Osim književne i etnološke vrijednosti, Pisma od života pružaju također trista pedeset stranica filološke građe, jer su napisana izvornim govorom Imotske krajine, idiomom koji se danomice osiplje i nestaje.