„Briljantna, istinski prosvjetljujuća i izrazito čitka knjiga.“ - Zygmunt Bauman
Zvijezda u usponu na području političke i socijalne misli, Rutger Bregman (kojemu je tek 29 godina) u svojoj četvrtoj knjizi, „Utopija za realiste“, vodi čitatelja na putovanje kroz povijest ideje o kojoj se u centrima moći pa onda i na periferiji priča već desetljećima – o uvođenju univerzalnog temeljnog dohotka (UTD) – o kojoj se napokon prestaje razmišljati kao o utopiji (treba podsjetiti da su se nekad i mirovine činile utopijom). Zanimljivo je da ideja o UTD-u nadilazi tradicionalnu podjelu na ljevicu i desnicu – u svijetu postoji niz uglednih zagovornika uvođenja UTD-a na jednoj i drugoj strani političkog spektra, poput Jamesa Tobina, Johna Kennetha Galbraitha, Miltona Friedmana pa sve do ikone neoliberalne misli Friedricha von Hayeka.
„Utopija za realiste“ na svjež i uvjerljiv način izlaže argumente u prilog tvrdnji da je došlo vrijeme da se ideja uvođenja UTD-a iz utopije pretvori u realnost, kao što se na pokusnoj bazi već događa u Finskoj, Danskoj, Kanadi, SAD-u (u Oaklandu, u Kaliforniji i na Aljasci), a o njezinu se provođenju ozbiljno razmišlja u Indiji, Škotskoj i mnogim drugim zemljama. Govoreći o ovoj knjizi kao o obveznom štivu za svakoga tko želi biti uključen u diskusiju o neposrednoj budućnosti našega društva, utjecajni sociolog Zygmunt Bauman knjigu je opisao kao „briljantnu, istinski prosvjetljujuću i izrazito čitku“, jednu od rijetkih koje vas uspijevaju iznenaditi i dovesti u pitanje ono što ste mislili da znate.
„Odvažno razmišljanje, svježe ideje, snažna I energična proza.“ - Steven Pinker
„Idealni svijet čini se nemogućim, no ova provokativna knjiga uvjerava nas da nam je nadohvat ruke.“ - The Sunday Times
„Poslušajte Rutgera Bregmana. Pred njim je velika budućnost u oblikovanju budućnosti.“ - Observer
Ova knjiga nije pokušaj predviđanja budućnosti.
Ovo je pokušaj otključavanja budućnosti u nadi da ćemo širom otvoriti svoje umove. Dakako, utopije uvijek najviše govore o stanju društva u vremenu kada su zamišljene. Utopijska Zemlja Obilja kazuje nam kakav je bio život u srednjem vijeku. Surov. Bolje rečeno, životi svih ljudi iz svih krajeva svijeta gotovo uvijek su bili surovi. I zato svaka kultura ima svoju viziju Zemlje Obilja.
Skromne želje rađaju skromne utopije. Ako ste gladni, sanjate o obilatoj gozbi. Ako vam je hladno, sanjate toplinu vatre. Suočeni sa sve većim zdravstvenim tegobama, sanjate vječnu mladost. Sve te naše želje ostvarene su u nekadašnjim utopijama, zamišljenima u doba kad je život bio ružan, okrutan i kratak.
[...]
Kako ljudi i društva postaju sve stariji, to su sve više priviknuti na status quo, u kojem sloboda može postati zatvor, a istina se pretvoriti u laži. Moderno vjerovanje – ili, još gore, uvjerenje da nemamo više u što vjerovati – zasljepljuje nas tako da ne vidimo nepravdu koja nas svakodnevno okružuje.
Evo nekoliko primjera: Zašto od 80-ih godina naovamo radimo sve više ako smo bogatiji nego ikad prije? Zašto milijuni ljudi još grcaju u bijedi kad smo dovoljno bogati da stanemo siromaštvu na kraj? I zašto više od 60 % vašeg prihoda ovisi o zemlji u kojoj ste se samo igrom slučaja rodili?
Utopije ne nude odgovore ni rješenja, ali postavljaju prava pitanja.
(Izvadak iz knjige)