Bez dlake na jeziku
Rujana Jeger

Ova knjiga ne spada u beletristiku ni u publicistiku, ali je svakako prva „domaća“ knjiga o psima te stoga možda začetnica jednoga posve novog pravca – hrvatske pasološke (kinofilske?) proze.

Svi već znamo kako se kaže: „Psi su veliko veselje“, ili: „Vjeran kao pas”, a tu je i popularan, ali ne manje točan marketinški slogan: „Psi su zakon.“ Prema nekim novijim teorijama, psi su s nama otprilike 30 000 godina.

Mogli bismo reći da je to ne samo najduža kooperacija, partnerstvo i simbioza nego i uzajamni emotivni odnos između dviju vrsta visokointeligentnih sisavaca na ovome planetu.

Knjiga Bez dlake na jeziku je vrlo osobno i autobiografsko viđenje tog odnosa, to jest – priča o Rujani Jeger i njezinim psima koja će također možda biti korisna, a svakako zanimljiva i zabavna ne samo drugim vlasnicima, prijateljima i ljubiteljima nego i onima koji psa nemaju ili (tek ili još) razmišljaju o tome da ga nabave.

Autorica unaprijed upozorava da se ne radi o sterilnoj knjizi lingvističko-politički korektnih i šturih savjeta o postupanju sa psom, nego ima i te kako sočnih tema o kojima vlasnici pasa ne „ćakulaju“ u parkovima bez rumenjenja.

Bilješka o autorici:

Rujana Jegerrođena je 1968. u Zagrebu, a do 1975. se panično bojala pasa. Nakon što je prevladala taj strah, u njezin su život ušli što redom, što čoporativno: Mark, Poli, Kiki, Charlie, Chili, Liza i Joy. Književne referencije stekla je kao autorica romana Darkroom te triju zbirki kolumni: Posve osobno, Opsjednuta i Hod po rubu. Kada ne piše ili čita, trčkara sa psima po parkovima i nasadima grada Zagreba. Živi sa suprugom koji je donekle uspješno sprječava u tome da od kuće napravi zoološki vrt. Za sada.