Baba Jaga? Upitate li za nju, svatko će vam drukčiji odgovor dati: netko veli Suncu kuma, netko kaže vještica, jednomu je pomogla, drugoga bome i pojesti htjela. Svi se slažu da je strašna, ali nitko ne zna ni kada je ni zašto takvom postala. Sigurno je jedno: za vijeka se svojega svakakvih čuda nagledala, a sad je evo u priči kakvu ne poznaje. U priči s divom nepobjedivim i lutkom koja iz ormara progovara. U jednoj s haljinama i djecom što gube se i traže. I Tim Gradom u koji mora, ali joj se nikako ne ide.
A što je ondje čeka i hoće li nam se vratiti, znaj, ovisi pomalo i o tebi. Otvori ovu knjigu i već je korak napravila. Pročitaj stranicu-dvije i eno je, namiguje i juri, u mužaru nebom mete. No put natrag dug je i trebat će joj svaka stranica, svaki glas, oko i ruka – te zato ne časi časa. Jer ako ih ne pričamo, naše se priče gube, pa čak i one koje čuvamo oduvijek. A svijet s Jagom, vjeruj, mnogo je zabavnije mjesto.
Raskošna slikovnica "Baba Jaga i div Zaborav" koju je načinio autorski dvojac Roman Simić Bodrožić i Manuel Šumberac. Jedan od najcjenjenijih i nagrađivanijih hrvatskih književnika, Roman Simić Bodrožić, prvi je put napisao dječju priču i dodijelio Babi Jagi glavnu ulogu u priči, dok se ona u narodnim pričama redovito pojavljuje kao sporedni lik, epizodno – kao osoba koja pomaže, odmaže, prijeti ili straši.
U ovoj suvremenoj verziji autor ju je smjestio u njezino uobičajeno okruženje: na rub šume, u kuću na kokošjim nogama s lubanjama kao svjetiljkama, ali je promijenio njezinu poziciju – ovdje je ona osoba koja treba riješiti određene zadatke, prevaliti neke prepreke i pri tome treba pomoć. Napao ju je div Zaborav i odnio joj njezine tri haljine: bijelu, crvenu i crnu (mladost, zrelost i starost). Mora poći u Taj Grad gdje joj Zaborav zadaje zadatke u čijem joj rješavanju pomaže lutka.
Roman fantastično kombinira potpuno novu i maštovitu priču s repetitivnim elementima koji se pojavljuju u klasičnim pričama o Babi Jagi, kao što su lutka pomagačica, izrazi koji se ponavljaju, zadatci koji se pred nju postavljaju, jednostavne radnje koje se obavljaju, a koje pomažu rješavanju zadataka. Baba Jaga u ovoj priči na svakoj stranici pokazuje svoj slojeviti karakter – tajanstvena je baba iz narodnih priča, ponekad moćna vještica puna snage, povremeno izgubljena starica, a zatim velikodušna darovateljica.
Romanov je jezik stilski dotjeran, priča na više razina simbolična, a Baba Jaga i ovdje ruši stereotipe. U to se savršeno uklopio likovni izraz mladog i nagrađivanog ilustratora Manuela Šumberca čiji kolori podsjećaju na starinsku priču, a likovi i njegova duhovitost doprinose suvremenoj dimenziji priče.
