Baudelaireova sjenica
Roberto Calasso

Ova knjiga je napisana na talijanskom jeziku, ali njezin autor Roberto Calasso dao joj je francuski naslov: "La folie Baudelaire". Riječ folie danas znači ludost, ludilo; budalaština, ludorija, šala; pretjerivanje; ali značila je prije također ladanjski dvorac; vrtna sjenica, paviljon. U posljednjem poglavlju knjige spominje se kako je zlobni i prosvijećeni kritičar Sainte-Beuve napisao da je Baudelaire sagradio "neobičnu sjenicu, dovoljno ukrašenu, dovoljno nagizdanu, ali dovoljno privlačnu i tajanstvenu"; smjestio ju je na "krajnju točku romantične Kamčatke" i nazvao Folie Baudelaire, jer su se tako u 18. stoljeću nazivale posebne građevine posvećene dokolici i užitku.

Na tom zabitnom i privlačnom mjestu, u zemlji koja se smatra pretežno nenastanjivom, ipak ne će nedostajati posjetitelja — od Rimbauda do Prousta. Štoviše, ono će postati neizbježnim raskrižjem onoga što se otada javlja pod imenom književnosti. To je priča načinjena od pričâ koje naginju k tomu da se isprepleću — sve dok čitatelj ne otkrije da je tijekom nekoliko desetljeća Baudelaireova sjenica ponajviše bila grad Pariz.

Roberto Calasso, rođen 1941. u Firenci, talijanski je pisac i nakladnik. Od samog osnutka 1962. radi za Adelphi Edizioni, a 1999. godine postao je i predsjednik te milanske izdavačke kuće. Nakon uspješne karijere u izdavaštvu, svrstao se među vodeće talijanske intelektualce.

"Baudelaireova sjenica" (2008) pripada ciklusu djela koje je teško žanrovski svrstati, a uključuje naslove "La rovina di Kasch" (1983), "Svadba Kadma i Harmonije (1988), "Ka" (1996), "K." (2002), "Tiepolova ružičasta" (2006), "L’ardore" (2010) te zasad posljednji naslov, "Il Cacciatore Celeste" (2016).

Usto, Calasso je autor romana "L’impuro folle" (1974) te pet knjiga eseja: "I quarantanove gradini" (1991), "La letteratura e gli dei" (2001), "Cento lettere a uno sconosciuto" (2003), "La follia che viene dalle Ninfe" (2005) i "L’impronta dell’editore" (2013).