Možeš pljunuti onoga tko bude pitao za nas
Robert Perišić

I doista, danas priča o "izgubljenoj generaciji" 1990-ih, s dobrom socijalnom kontekstualizacijom, i s mnogo ne baš bezazlena humora, zbirka funkcionira kao živo, djelotvorno štivo. (Mirjana Jurišić, Večernji list)

»Možeš pljunuti onoga tko bude pitao za nas» Roberta Perišića [prvi put tiskana 1999] kultna je knjiga priča iz devedesetih. Godinama je nije bilo u prodaji, tako da mnogi koji Perišića znaju po novijim radovima, nisu imali prilike čitati ovu knjigu. I evo je, »Možeš pljunuti...» deset godina kasnije u novom, promijenjenom izdanju [s dodanom pričom «Šta tražite ovdje«]. Mjesto radnje ove knjige jest poljuljani -rječnikom Naomi Klein reklo bi se - šokirani svijet devedesetih. Atmosferu ovih priča mogli bismo usporediti s filmovima snimljenim kamerom iz ruke, bez umjetnog osvjetljenja i bez šminke. Takav književni dojam kreira Perišićev necenzurirani socijalni pogled, ponegdje distorzirani stil i otvorenost ka eksperimentu - mjestimično razbijanje realističke norme [što su mu tada zamjerali kritičari iz generacije, budući fakovci] u svrhu autentičnog prikaza jednog uzdrmanog svijeta.