Hrvatski jezik
Radoslav Katičić

U knjizi "Hrvatski jezik" Radoslav Katičić sintetizira sve bitne aspekte hrvatskoga jezika od povijesnih vremena do suvremenog doba, a zahvaljujući jednostavnu i poetičnu stilu pisanja, njegova knjiga nije namijenjena samo filolozima nego širem krugu obrazovanog čitateljstva, uvijek živo zainteresiranog za jezična pitanja.

Rijetki su lingvisti koji taj skup nerijetko zamršenih pitanja mogu prikazati tako uvjerljivo i jasno kao akademik Katičić, koji i u novoj knjizi pokazuje zašto je njegov znanstveni opus tako poznat i priznat. Privrženost vlastitoj sredini u tekstu nikada nije u sukobu sa strukom: nikada se umjesto argumenata ne nude osjećaji i sve je izrečeno tako da se čitatelj može spram tvrdnji i argumentacije lako odrediti.

Knjiga akademika Katičića izlazi u jeku rasprava o novom pravopisu što ga priprema Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, u času kad je atmosfera, kako sam autor kaže, doista uzavrela. Naš istaknuti filolog i jezikoslovac već je upozorio u medijima na opasnost od nasilnog, politički dirigiranog pravopisnog ujednačavanja. I u novoj knjizi podsjeća da jezik pripada jezikoslovcima, a ne politici i izvršnoj vlasti, kao što je to bilo u doba Khuen-Héderváryja.

"Jezik je bitno pitanje nacionalnog interesa i temeljna odrednica nacionalnog identiteta, pa stoga svako nasilje, improvizacija i igra politike s jezikom može izazvati nesagledive štete, što nam je već bezbroj puta povijest pokazala", napominje Katičić u knjizi koja će zadugo biti temelj za svaki ozbiljan razgovor o hrvatskom jeziku.

Neponovljiva značajka hrvatskoga jezika jest njegova povijesna tropismenost (glagoljsko, ćirilično, latinično pismo), njegova živa tronarječnost (čakavski, štokavski, kajkavski), njegovo postupno izrastanje iz trojezičnosti hrvatske srenjovjekovne pismenosti i književnosti (latinska, crkvenoslavenska, hrvatska), od stidljivih početaka u XII. stoljeću do pune emancipacije narodnoga jezika kao književnoga potkraj srednjega vijeka te do visoko razrađenoga jezika umjetničke književnosti u Dubrovniku, Dalmaciji i kontinentalnoj Hrvatskoj. Put od pisanih i književnih jezika stiliziranih dijalektalno do jedinstvenoga hrvatskoga književnog jezika bio je dugotrajan ali postojan i postupan, jer je postojala stalna kulturna, jezična i književna osmoza među pojedinim dijelovima hrvatskoga korpusa od Boke i Dubrovnika na jugu, preko Dalmacije i Bosne, do Istre i sjeverne Hrvatske.

Iz recenzije akademika Augusta Kovačeca