Anticipirani plagijat
Pierre Bayard

Majstor paradoksa, Piere Bayard oglasio se novom književnom hipotezom: anticipiranim plagijatom! Smjelu, koliko naizgled iščašenu tvrdnju da pisci kopiraju ne samo nekog autora iz prošlosti, već i onog koji će se tek roditi i stvarati, Bayard pokazuje brojnim „slučajevima“, među njima i Volterovim plagiranjem „oca“ Šerloka Holmsa – ser Arthura Conana Doyla! Poslije bestselera „Kako govoriti o knjigama koje niste pročitali“ uslijedio je novi – značajan doprinos modernoj teoriji književnosti – onaj od kojeg se dobija vrtoglavica. Kako ostati bistre glave dok se čita uzbudljivo, a opet razložno, dokumentirano i uvjerljivo (nije Bayard uzalud psihoanalitičar!) štivo o tome kako su Zenon iz Eleje i Soren Kierkegaard bez grižnje savjesti krali Kafku, kako je Freud inspirirao Sofokla, autora Kralja Edipa, kako je Kafka mogao plagirati Becketta. Šokanrtno uzbudljivo, a pri tom veoma originalno teorijsko štivo!