Schubert
Peter Härtling

,

Popijevke najčešće sklada onako kako mu do ruku dolaze stihovi, sveščić Matthissonovih,
Schillerovih ili Kornerovih pjesama, sveščić Goethea. (...) Čini se kako je uvijek spreman uvesti se u pravo raspoloženje. Na to ga ne potiče samo neka pjesma, ili stih, nego i trenutačna situacija, hir i osjećaj. Dovoljne su pojedine riječi. To mogu biti kukavne, naivne, luckaste riječi i takve koje blistaju, koje su moćne same po sebi. Dok se uvodi u raspoloženje, ne želi određivati kvalitetu. Skače iz jednoga govornog područja u drugo. Pritom slijedi prevrtljivost svojih osjećaja, svoje labilnosti. (...) Prijatelji koji doživješe tu provalu nadahnuća brzo su shvatili kakvo se čudo tu zbilo i pretpostavili da će se svijet zabezeknuti. Prevarili su se. Prijatelj i violinist Spaun se odmah zagrijao. Poslat će, kaže, Goetheu izbor popjevaka. Ako ikoga, tebe će priznati kao
sebi ravna. Franz. (...) Jedne duge večeri Spaun sastavlja popratno pismo: »Vaša Ekscelencijo! Potpisani se ovim recima usuđuje oduzeti nekoliko trenutaka Vašega tako dragocjena vremena i samo ga nada da priložena zbirka popjevaka možda neće biti posve nemio dar Vašoj Ekscelenciji može ispričati pred samim sobom zbog te velike slobode. Stihove, koje sadržava priloženi svezak, uglazbio je devetnaestogodišnji skladatelj Franz Schubert, kojemu je priroda od najranije dobi podarila nesumnjive sposobnosti za glazbenu umjetnost, koje je Salieri, nestor medu skladateljima, najnesebičnijom ljubavlju
prema umjetnosti doveo do lijepe zrelosti. (...) Umjetnik želi ovu zbirku pokorno smjeti posvetiti Vašoj Ekscelenciji, čijim divnim pjesmama može zahvaliti ne samo nastanak velikog dijela iste, nego uvelike i svoje stasanje u njemačkog pjevača. Budući da je, međutim, sam preskroman da bi svoja djela smatrao vrijednima velike časti i dičio se, dokle seže njemački jezik, toliko slavljenim imenom, nema odvažnosti sam zamoliti Vašu Ekscelenciju za tu veliku naklonost pa se ja. jedan od njegovih prijatelja, prožet njegovim melodijama, usuđujem Vašu Ekscelenciju zamoliti za to u njegovo ime: pobrinut ćemo se za izdanje dostojno te milosti. Suzdržat ću se svakog daljnjeg veličanja tih popjevaka. (...) Kad bi mladi umjetnik imao sreću postići odobravanje onoga čije bi mu odobravanje iskazalo veću čast nego li ičije drugo u tom dalekom svijetu, usuđujem se zamoliti da mi dvjema riječima najmiiostivije dostavite zamoljeno dopuštenje. Koje iščekujem s beskrajnim poštovanjem Najpokorniji sluga Vaše Ekscelencije Josef plemeniti von Spaun.« »Dvije« su »milostive riječi« izostale, svezak je vraćen bez ikakva popratnog pisma...