Čovjek koji se nije smijao
Peter Ackroyd

O Poeu je napisano možda i više nego o ijednome drugom piscu, a razlog što smo među mnogobrojnim životopisima izdvojili upravo ovaj, ponajprije leži u odmjerenom pristupu njegova autora, glasovitog biografa Petera Ackroyda, koji mudro odvaguje sve Poeove (uglavnom književne) vrline i (uglavnom neknjiževne) mane. Ackroyd nam pruža jedinstven uvid u Poeov život, čija se osobna priča ispostavlja jezivijom i mučnijom od njegovih najjezivijih i najmučnijih pripovijesti. Opijanje i hazardiranje, uz vjekovječnu neimaštinu, te neprekidna rastrganost između raspusnosti i privrženosti, neshvaćenosti i samosvijesti – sve su to kamenčići mozaika jedne nevjerojatne psihe koja se iskazuje otužnom u svom neknjiževnom životu, ali i veličanstvenom u književnim domašajima.
Poe je po općem sudu bio predšasnik brojnih nadolazećih pravaca: simbolizma, nadrealizma, avangardizma, postmodernizma... ali i krimića, horora i znanstvene fantastike! Pisac je to s nemjerljivim nasljeđem, desetljećima ispred svoga vremena! Premda je, pogotovo nakon objavljivanja Gavrana, nerijetko bio hvaljen i za života, (književni) ugled mu je tek nakon smrti počeo intenzivno rasti i do danas valjda nema ljubitelja pisane riječi ili kolega pisaca koji ga nisu veličali i poštovali – spomenimo ovdje tek Yeatsa, koji je tvrdio da je Poe »zasigurno bio najveći američki pjesnik« i Tennysona koji ga je opisao kao »najoriginalnijega genija kojega je Amerika dala«.