Oči Mildred Pierce
Petar Krelja

Kada je svojedobno u našoj filmskoj publicistici zavladala moda pisanja memoarskih eseja  u prvome licu jednine, filmski redatelj i kritičar Petar Krelja prednjačio je po učestalosti javljanja s takozvanim „ogledima iz nostalgije“, periodično objavljivanim u brojevima Hrvatskog filmskog ljetopisa. U tome nema ničeg nelogičnog: nakon višedesetljetnog filmofilskog staža, dvije stotine snimljenih dokumentaraca, gomile kritičarskih tekstova, a osobito bliskih prijateljskih i profesionalnih veza s hrvatskim „hičkokovcima“ iz glasovite zagrebačke kavane Corso, Krelja se morao nakupiti iskustvenog „štofa“ i za tu proznu pustolovinu, u kojoj su se njegov privatni, društveni i profesionalni život stopili u jedinstvenu priču. Mijenjale su se teme, motivi i pobočni povijesni akteri,  no uvijek je to bila priča o čovjeku i ljudima „do grla“ u filmu.

Noseći naslov prvog memoarskog ogleda napisanog u povodu stote obljetnice filma, ova knjiga nastala je iz tih nostalgičnih zapisa. Uzdajući se u svježinu svoga pamćenja, autor im je naknadno dodao bitne dionice svojega životopisa, no u svim je tim etapama umjetnost pokretnih slika bila i ostala u glavnoj ulozi.