Posljednja večera
Pawel Huelle

Radnja romana odvija se u toku samo jednoga dana u Gdanjsku. Junaci romana su poznanici koji u dogovoreno vrijeme trebaju stići na zajedničko fotografiranje, a prema snimljenoj će fotografiji njihov zajednički prijatelj naslikati Posljednju večeru. Prema mišljenju Przemysława Czaplińskoga, poljskoga književnoga kritičara, Posljednja večera najbolji je Huelleov roman napisan od početka 90-ih, u kojem pokazuje Poljsku kojoj porast svetosti dovodi do porasta mržnje. Sudbina likova odražava ujedno i sudbinu čitave jedne generacije u Poljskoj te otkriva odnos prema vjeri i pozadinu stereotipne slike o poljskoj čvrsto ukorijenjenoj praktičnoj religioznosti.

Paweł Huelle, poljski prozaik, pjesnik, književni kritičar, dramaturg rođen je 1957. godine u Gdanjsku. Jedan je od najnagrađivanijih i najprevođenijih poljskih pisaca srednje generacije, a među najvažnijim su nagradama one Zaklade A. Jurzykowskoga, Zaklade Kościelskih, Poljskoga PEN-kluba, Paszport Polityki i prestižna njemačka nagrada Andreasa Gryfiusa. Autorov književni prvijenac, roman Gdje je David Weiser (Weiser Dawidek, 1987), proglašen je najvažnijim književnim debijem osamdesetih godina. Kritičari su ga nazvali “romanom desetljeća”, “lektirom-drogom”, “pobjedom književnosti”, “debijem desetljeća”. Osim zbirke pjesama Wiersze (1994), objavio je i knjige priča Opowiadania na czas przeprowadzki (1991), Pierwsza miłość i inne opowiadania (1996), Byłem samotny i szczęśliwy (2002) i Opowieści chłodnego morza (2008), te knjigu eseja Inne historie (1999) i romane Mercedes-Benz: z listów do Hrabala (2001), Castorp (2004) i Ostatnia wieczerza (2007).