Skrivena teorija
Pavao Pavličić

Rukopis "Skrivena teorija" Pavla Pavličića raspravlja o poetičkim deklaracijama koje su odabrani stariji pisci sastavili uz pojedino svoje djelo. Pri tome mu je važno upozoriti na sljedeće: na vezu koju njihovi poetički iskazi uspostavljaju s tim djelom i opusom u cjelini te vezu između autorova shvaćanja književnosti i društvenoga konteksta u kojem dotični pisac stvara i djeluje. Aspekt shvaćanja književnosti ključni je element, i to je upravo ono što Pavličić metaforički naziva skrivenom teorijom, a što je dosad hrvatska književna znanost zanemarivala:
područje individualne, autorske poetike, promišljena refleksija o vlastitu poslu, svijest o književnom djelu kao stvaralačkom činu i sredstvu sporazumijevanja s vlastitom sredinom.
Bez pretenzija na bilo kakvu iscrpnost, Pavličić svakako računa na svoj izbor poetičkih deklaracija kao reprezentativan, takav koji svojom osobitom vrijednošću govori o piscu i vremenu nastanka, o odnosu tog pisca i
društvene sredine (publike) prema književnosti. Pred nama je višestruko vrijedan prinos hrvatskoj znanosti o književnosti, napose njezinoj poetičko-estetičkoj komponenti, odnosno proučavanju mehanizama i prirode nastanka samih djela i analizi dinamičnih društvenih odnosa koji nastaju u području recepcije književnosti. U opisu odabranih tekstova Pavličić pokazuje visoku razinu stručnosti, od poznavanja same tzv. starije hrvatske književnosti te europske književnosti i estetike (komparatistički kontekst) do obaviještenosti o dosadašnjem
znanstvenom studijskom radu o odabranim piscima i temama.