Dora Bruder
Patrick Modiano

Pravi Pisac redovito primjećuje ono što je vidljivo, a skriveno, čak i ako je riječ o sitnici na ulici, naizgled nevažnom događaju, i u svemu pronalazi priču. Tako je Patrick Modiano pregledavajući stare pariške novine s kraja ratne 1941., pronašao bilješku o nestanku djevojke Dore Bruder. Ta ga je vijest obuzela, pa je krenuo u potragu za njom, za stvarnom Dorom, siromašnom mladom Židovkom čije se ime ne pojavljuje u povijesnim knjigama ni u suvremenim telefonskim imenicima. Dok traži Doru, krećući se njezinim tragovima, pripovjedač oživljava onaj stvarni Pariz, u kojem obitelji žive teško, jedva spajajući kraj s krajem, Pariz oronulih hotela, mjesto skrivanja, a ne velegradskih svjetala. Dora Bruder sasvim je obična djevojka, tinejdžerica željna života. I dok autor prati znakove koje pronalazi, on ne pripovijeda samo o Dori nego i o sebi, o svojim nadanjima i strahovima, o svojoj sudbini, o sebi kao tinejdžeru koji je kao i Dora bježao od sigurnosti u opasnu avanturu.

Dora Bruder, roman nobelovca Patricka Modianoa, priča je o djevojci koja nije uspjela izbjeći svoju tragičnu sudbinu, o ratnim godinama, o deportacijama i izdajama, o ljubavi prema životu, o skrivanju i pronalaženju, o bljeskovima sreće i neizrecivoj tragediji koju najbolje i najtočnije opisuju upravo priče kakve piše Patrick Modiano.

Svaki čovjek, svako dijete, svaki i najnapušteniji živi stvor ima pravo na svoju sudbinu, i na to da se na kraju zna što se s njime dogodilo. O tome govori Dora Bruder. A Dora Bruder, djevojka koja je pobjegla iz internata, pa je zbog skitnje završila na policiji, potpadajući pod rasne zakone, nije u ovom romanu izgovorila ništa. Nije je bilo. (…) Riječ je o jednom od najdelikatnijih, ali i najtiših romana o Holokaustu.
—Miljenko Jergović, Jutarnji list

Modianova je proza baš poput kakve tihe, sjetne, slutnjom neke fatalne, mračne, neizrečene tajne i lelujavim cigaretnim dimom obavijene, klavirske jazz balade.
—Lupiga.com

Patrick Modiano gotovo je savršeni primjerak autora koji je u svim svojim djelima, a do danas ih je skupio već više od dvadeset, zainteresiran isključivo za jednu jedinu ideju – traganje za vlastitim identitetom.
—Jelena Gluhak, Vijenac

Patrick Modiano piše kratke, komorne, organizacijski jednostavne romane, koji se mahom bave sjećanjem, identitetom, i odrastanjem bez roditelja. Modiano nije glamurozan. On je elitistički.
—Dragan Jurak, Moderna vremena Info