Priznajem da sam živio
Pablo Neruda

Godinama su čitatelji diljem svijeta uživali u opojnim stihovima Pabla Nerude i on je, želeći im postati još bliskijim, cijeli život prikupljao misli i sjećanja, zanimljive anegdote i okolnosti koje su ga inspirirale kako bi ih objedinio u dirljivim memoarima Priznajem da sam živio (1974.)

Knjiga je to koju je Neruda pisao gotovo do posljednjeg dana svojeg života – zaokružuje njegova iskustva od ranog djetinjstva do smrti. Osebujan leksik i naglašenu ekspresivnost iz svoje je poezije prenio u ovo izuzetno prozno djelo.

Nemoguće je ostati suzdržan čitajući emotivna sjećanja na život čileanskog pjesnika, buntovne studentske godine u Santiagu, političku karijeru, mučan boravak u Španjolskoj tijekom građanskog rata, smrt dragog prijatelja, izgnanstvo iz domovine – sve ga je to oblikovalo kao čovjeka, domoljuba i umjetnika.

Kroz prizmu važnih događaja tog vremena izlaže i svoje viđenje umjetnosti i poezije, argumentirano brani svoje političke stavove i protestira protiv sukoba i ratova ozlojeđen pogibijom nevinih. Vjerno i slikovito prikazuje duh dvadesetog stoljeća i odgonetava kako su nastale mnoge njegove pjesme.

S ljubavlju se sjeća svojih dragih prijatelja, velikih imena književnosti i umjetnosti kao što su Federico García Lorca, Louis Aragon, Pablo Picasso i mnogi drugi, prepričavajući brojne zajedničke zgode. Prisjeća se i mnogih političara i važnih aktera povijesti 20. stoljeća koje je susreo tijekom života iznoseći svoje, katkad i kontroverzno, mišljenje o njima.

Djelo završava ogorčenim osvrtom na krvavi državni udar 1973. i bolnim sjećanjem na svojeg prijatelja, predsjednika Salvadora Allendea, koji je zbog državnih nemira izgubio život.

Bogati, inspirativni memoari prekinuti su Nerudinom smrću samo dvanaest dana poslije.

Ovo je izdanje dopunjeno brojnim novim zapisima pronađenim u Nerudinoj ostavštini.

Knjigu je sa španjolskog prevela Željka Lovrenčić.