Neobičnom slikovnicom Oscara Brenifiera s originalnim ilustracijama Jacquesa Deprésa otvaramo niz knjiga namijenjenih djeci od 8 do 12 godina u kojima se ovaj autor bavi područjima, temama i pojmovima koji su itekako prisutni u dječjim životima, ali im se pristupa rijetko, pogrešno ili površno.
Polazeći od pretpostavke da su suprotnosti nužne za razmišljanje, Brenifier kroz dvanaest suprotnih parova (Tijelo/Duh, Priroda/Kultura, Sloboda/Nužnost, Uzrok/Učinak, Aktivno/Pasivno, Bitak/Pojavnost itd.) želi kod djece osvijestiti i olakšati poimanje nekih osnovnih filozofskih koncepata, a pritom ne zazire progovarati i o onima apstraktnima i izrazito složenima. Sam je autor ustvrdio: "Još u najranijoj dobi otkrivamo da se neke ideje međusobno suprotstavljaju, ali i da jedne pomažu da shvatimo druge: visina je suprotna nizini, hladnoća vrućini, a mrak svjetlu. Kako rastemo, naša misao postaje sve istančanija. Ipak joj i dalje trebaju suprotnosti. Kako shvatiti duh ako ga ne suprotstavimo tijelu, beskonačnost ako je ne suprotstavimo konačnosti, bitak ako ga ne suprotstavimo pojavnosti? Bez suprotnosti ne možemo razmišljati."
Osobitost Brenifierova pristupa ogleda se u promišljanju svakoga para: onisu, naime, prvo definirani onim što ih stavlja u opreku, a zatim su povezani pitanjem te zaključkom koji pokazuje po čemu svakome od njih treba drugi dio para.
O suprotnostima učimo od malih nogu.
Još u najranijoj dobi otkrivamo da se neke ideje međusobno suprotstavljaju, ali i da jedne pomažu da shvatimo druge: visina je suprotna nizini, hladnoća vrućini, a mrak svjetlu.
Kako rastemo, naša misao postaje sve istančanija i uspijeva shvatiti apstraktnije pojmove, složenije ideje. Ipak, i dalje joj trebaju suprotnosti.
Jer te velike, univerzalne suprotnosti oblikuju naš duh, omogućuju mu da razmišlja, bilo da smo veliko dijete ili veliki filozof. Kako shvatiti duh ako ga ne suprotstavimo tijelu, beskonačnost ako je ne suprotstavimo konačnosti, bitak ako ga ne suprotstavimo pojavnosti?
Ona pokazuje da u svakom od tih parova uvijek trebamo i dvije suprotnosti, čak i kad nam se jedna od njih čini važnijom, čak i ako nas ona druga plaši ili nam se čini nezamislivom. Ponekad pokušavamo izbjeći tu napetost spajajući suprotnosti, zaboravljajući ih ili ih proglašavajući komplementarnima – zašto ne?
Čitanje ove knjige je meditacija, razmišljanje uz tekst i slike, zato da bismo preko suprotnosti počeli uživati u otkrivanju jedinstva bitka i da bismo dosegnuli granice vlastite misli, a taj se užitak može spoznati u svakoj životnoj dobi.
