Mediji, propaganda i sistem
Noam Chomsky

Noam Chomsky jedan je od onih mislilaca koje zbog neprocjenjivog doprinosa znanosti - u njegovu slučaju lingvistike - gotovo i nije potrebno predstavljati. Rad na transformacijsko-generativnoj gramatici, razmatranje odnosa jezika i uma, te problema stjecanja jezičnoga znanja, samo su dijelovi autorova bogatog opusa čiji opseg uistinu zadivljuje. Druga bitna sastavnica tog opusa svakako su autorova politološko-ekonomsko-kulturalna razmatranja koja od šezdesetih godina dvadesetog stoljeća bude interes čitatelja diljem globusa. Valja, međutim, na samom početku istaknuti jednu uistinu zanimljivu pojavu: politički dio opusa Noama Chomskog - koji broji toliko djela da im broj ne zna ni sam autor – na čudan je način zaobilazio prostor Hrvatske. Iako su pojedina lingvistička djela našla svoje mjesto na policama hrvatskih knjižnica, politologijska promišljanja nisu ovdje našla plodno tlo. Svega četrdesetak godina (!) nakon objavljivanja prve knjige Noama Chomskog na temu Vijetnamskog rata, čitateljima u Hrvatskoj pružena je mogućnost da se upoznaju s bitnim sastavnicama autorova izvanlingvističkog opusa.
Odvraćanje pažnje

U knjizi Mediji, propaganda i sistem, svojevrsnom kolažu tekstova i razgovora s Noamom Chomskim čiju osnovu čine autorova promišljanja o sprezi medija i različitih struktura moći (politička, ekonomska itd.), na izrazito ekonomičan način naznačeni su temeljni uvidi autora u funkcioniranje medijske mašinerije, pri čemu tekst Proizvodnja pristanka ima gotovo paradigmatski status. U tom tekstu Chomsky definira indoktrinaciju ili propagandu kao proces kreiranja i učvršćivanja visoko selektiranih, preoblikovanih ili potpuno izmišljenih povijesnih sjećanja, kada je on povezan sa službenim neprijateljima. Kada mi to radimo, stoji u nastavku, onda je riječ o edukaciji, moralnoj poduci ili građenju karaktera. To je vrijedan mehanizam kontrole budući da učinkovito blokira svako moguće razumijevanje onoga što se događa u svijetu. Ključni cilj edukacije, a dakako i propagande, jest preusmjeravanje pozornosti, odvraćanje pažnje od naših vlastitih institucija i njihova djelovanja, ukratko, odmicanje pozornosti od pravog izvora velike količine nasilja i patnje u svijetu. Sprečavanje razumijevanja i odmicanje pozornosti od prostora moći od presudne je važnosti kako bi se elitnim skupinama omogućilo da djeluju bez javnih ograničenja i postižu vlastite ciljeve koji se u akademskoj terminologiji nazivaju "nacionalnim interesima". Pripisati nekom konkretnom pojedincu, na primjer Reaganu, grijehe laži i manipulacije, također je odvraćanje od same stvari. Naime, nasilje, laži i kršenje zakona prirodne su odlike države, svake države. Ono što je važno u danome kontekstu, ističe Chomsky, jest doprinos najoštrijih kritičara (unutar mainstreama) jačanju sustava indoktrinacije, kojega su i oni sami žrtve, ali i pronosioci. Velik uspjeh kritike i sustava indoktrinacije jest upravo taj što onemogućava shvaćanje da ovo što se događa danas ni u kom slučaju nije odstupanje od povijesnih ideala i prakse, koje bi se moglo pripisati ovome ili onome pojedincu. Riječ je zapravo o prikazu načina na koji naše institucije funkcioniraju i nastavit će funkcionirati, ako ih u tome ne spriječi uznemirena javnost koja je razumjela njihovu prirodu i njihovu stvarnu povijest. Sprečavanje takva razvoja događaja zadaća je obrazovnih institucija i medija, žele li ispuniti svoju funkciju - služenje moći i povlasticama. Rečenica koja ponajbolje sažima građu knjige Mediji, propaganda i sustav je ova: želite li naučiti nešto o propagandnom sustavu, dobro promotrite kritike i njihove prešućene pretpostavke - i naći ćete sve ono što u pravilu konstruira doktrinu državne religije.

Iz članka Ekstaza činjenica, Višeslav Kirinić