O zapadnjačkome terorizmu
Noam Chomsky, Andre Vltchek

U knjizi O zapadnjačkome terorizmu Noam Chomsky, intelektualac, politički aktivist i disident poznat širom svijeta, razgovara o zapadnjačkoj moći i propagandi s filmskim producentom i istraživačkim novinarom Andreom Vltchekom. U tom razgovoru isprepleću se povijesne činjenice i osobna iskustva dvojice sugovornika koja su ih i navela na to da život posvete aktivizmu.

Ova je knjiga idealan uvod u političku misao Noama Chomskog, a poslužit će kao pravo osvježenje svima koji osjećaju nelagodu u vezi sa širom ulogom Zapada u svijetu. Teme i rasprave obuhvaćaju kolonijalizam i imperijalističku vlast, propagandu i medije, ostavštinu utjecaja Sovjetskoga bloka na suvremena zbivanja, Arapsko proljeće i slabljenje američke moći. Autori nude snažnu kritiku kolonijalnog naslijeđa, spominjući mnoge zemlje, među njima i Nikaragvu, Kubu, Kinu, Čile i Tursku.

Možemo li čovjeka s kojim sam raspravljao o stanju u kojem je naš svijet opisati kao „najvećeg intelektualca 20. stoljeća“ ili „najcitiraniju osobu našega doba“ ili kao odvažnog borca protiv nepravde i protiv bezočne pljačke milijarda bespomoćnih muškaraca, žena i djece širom svijeta? Možemo, naravno, ali njemu se ne bi sviđale takve velike riječi i slogani kojima bismo ga slavili.

Meni je Noam Chomsky ujedno i čovjek koji voli ruže, koji uživa u čaši dobroga vina i koji s velikom toplinom i nježnošću može govoriti o prošlosti, o ljudima s kojima se susreo na nebrojenim mjestima na ovome planetu, čovjek koji zna postavljati pitanja i koji onda pažljivo sluša odgovore, vrlo draga i dobronamjerna osoba, brižno ljudsko biće i drag prijatelj.

Na jednome zidu Noamova ureda na Sveučilištu MIT nalazi se ona slavna fotografija Bertranda Russella i njegove riječi: „Tri strasti, jednostavne, ali snažnije od svega, upravljaju mojim životom: žudnja za ljubavlju, traganje za znanjem i nepodnošljivo sažaljenje prema patnjama čovječanstva.“

Ne znam zašto, ali kad god se sjetim tih riječi, uvijek imam dojam da ih je izgovorio upravo Noam. Možda i zato što se drži kao da je riječ o njegovoj vlastitoj životnoj filozofiji.

(Izvadak iz Uvoda)