Prostor, vrijeme, tvar
Nikola Zovko

Prirodno-filozofski ogledi

Tri pojma koja zvuče obično i svakodnevno u suvremenoj fizici dobivaju neobična značenja. Što znači da je prostor ujedinjen s vremenom, ili da je zakrivljen, ili da ima »pjenastu« strukturu, ili da i onda kad je prazan vrvi virtualnim česticama? Zašto fizičko vrijeme teče u oba smjera, iz prošlosti u budućnost i obrnuto, dok naše ljudsko, ali i biološko i kozmološko vrijeme, ima samo jedan smjer? Od čega se sastoji tvar kada se elementarne čestice poništavaju sa svojim antičesticama, pretvarajući se u nešto netvarno, u energiju, i obrnuto, iz energije nastaju parovi čestica i antičestica? Postoji li antisvijet sačinjen od antitvari i zašto nam nije dostupan? Zašto ne bismo u spajanju tvari i antitvari dobili neiscrpan izvor energije? Iz »običnih« pojmova nastaju mnoga neobična i provokativna pitanja. Ona proizlaze iz triju teorija ključnih za našu sliku svijeta: teorije relativnosti (opće i posebne), kvantne mehanike i elektrodinamike, i kozmologije.