Gost
Niklas Radström

Unatoč njezinoj književnopovijesnoj vrijednosti riječ je ponajprije o toploj, nježnoj i suptilnoj priči o lomovima u komunikaciji i teškoći (ne)razumijevanja, ali i o površnosti kao čestu obilježju našeg odnosa s drugim ljudima te o našoj nespremnosti da otvorena srca i uma pristupimo tuđim navikama i karakternim osobitostima te intimnim željama, htijenjima i težnjama drugih ljudi. (Božidar Alajbegović, Vijenac)

U proljeće 1857. godine Hans Christian Andersen započinje europsku turneju kako bi promovirao svoj novi roman Biti ili ne biti. Tom prigodom odlučio se odazvati i deset godina starom pozivu Charlsa Dickensa, da ga posjeti u njegovu domu. U međuvremenu dva su se književnika intenzivno dopisivala. Važan detalj iz njihova dopisivanja krije se u činjenici da Andersen nikad nije (dobro) naučio engleski, ali činjenicu da mu sam ne piše pisma nikad nije priznao Dickensu.
Dvojica pisaca na vrhuncu su svojih karijera, ali i puni divljenja i poštovanja jedan za drugoga. Međutim, susret će morati presložiti stvari i kratak roman 'Gost' duhovito je djelo koje govori o snu o prijateljstvu i pisanju kao životnom pozivu, temeljeno na istinitom događaju. Iako čovjek iz druge kulture i paranoidnih, hipohondričnih navika, Andersen na kraju ostavlja bitno drukčiji dojam na čitatelja od onog što ga je proizveo na obitelj Dickens. A u pozadini njegove posjete Dickensovima stvarna drama događa se Charlesu...
Nakon Andersenova odlaska na vratima sobe u kojoj je spavao osvanio je natpis: «Ovdje je danski pisac Hans Christian Andersen spavao pet tjedana koji su se obitelji činili kao cijela vječnost». Možda se i tom kratkom rečenicom ponovno potvrdilo pravilo prema kojem tekst prije govori o piscu nego o junaku...