Blato
Niccolo Ammaniti

Sedam priča, različite dužine i tematike formiraju Blato, po mnogima ključnu knjigu nove talijanske proze devedesetih godina, skupno nazvane ?talijanska pulp književnost?.

Egzistencijalno Ammanitijevo blato suvremenog talijanskog velegrada samo približno bi se moglo opisati kao smjesa tarantinovskog crnog humora i brutalnosti Paklene naranče, napetog horora i komedije na talijanski način, alanfordovske groteske i precizne analize urbane otuđenosti.
Čitatelj već nakon prvih par stranica duboko zaglibi u ovo brzo i žestoko štivo i ne ispušta ga do samoga kraja. Niccolo Ammaniti (Rim, 1966.) je najpoznatiji i najcjenjeniji pisac ?nove talijanske proze?, koja se pojavila devedesetih godina. Nakon prekida studija biologije posvećuje se pisanju i 1994. objavljuje svoj prvi roman Škrge. Zapaženiji uspjeh postiže zbirkom priča Blato iz 1996., a iste godine priče su mu uvrštene u antologiju Ljudožderska mladež, kojom je inauguriran ?talijanski pulp?. Drugi Ammanitijev roman, Pokupit ću te i odvesti, izlazi 1999., a 2001. godine romanom Ja se ne bojim, Ammaniti potvrđuje status velike književne zvijezde. Uz pripovjednu prozu, piše i filmske scenarije te scenarije za stripove.