Jesenska gozba
Neven Jurica

Put originalnosti Nevena Jurice u prosudbama i kritičkim razmišljanjima o hrvatskoj književnosti, osobito o hrvatskoj poeziji XX. stoljeća, pa i u samoj njegovoj poeziji, do te mjere je prepoznatljiv da je svaku pojedinu postaju autorove književne zauzetosti lako umetnuti u cjelinu njegova dosadašnjega književnoga opusa. U poslijeratnoj hrvatskoj književnoj kritici nismo imali takva kritičara koji je nastojao opisati, analizirati i vrednovati ukupnu mapu hrvatskoga pjesništva XX. stoljeća, a da pritom ne ostavi po strani ili zanemari nijednu pjesničku struju. Jurica se trudio da u tom smislu bude maksimalno korektan, uvažavajući sve različitosti po kojima je hrvatska poezija XX. stoljeća izrazito mnoštvena i različna. Jurica je osobitu pozornost posvećivao i širem europskom kontekstu, znajući da bez svih zbivanja u drugim europskim literaturama ne može ocjenjivati i interpretirati onu hrvatsku...