Odlično je baviti se kriminalom
Nenad Stipanić

Priče nezaštićenog svjedoka

Evo jedne knjige koja me i nasmijala i šokirala i učinila pomalo ljubomornim. Čovjek s ultrahemingvejskom biografijom (boksač, redar, galerist i mnogo toga još...) napisao je lijepu, snažnu i moćnu priču koja uzima i ono malo daha što ga je još ostalo u našim plućima. (Ivica Prtenjača, Globus)

Zbirka priča Odlično je baviti se kriminalom (priče nezaštićenog svjedoka) Nenada Stipanića čim je počnete čitati otet će vas iz omiljene fotelje i ubaciti u zagušljivi gepek, provozati krivinama hrvatskih 90-ih godina prošlog stoljeća i izručiti sretne – jer ste preživjeli i jer ste se pri tom još i smijali – i promijenjene u svakidašnjicu u kojoj ćete, odjednom prodorniji, vidjeti repove i čuti eksplozije 90-ih.

Stipanićev nezaštićeni pripovjedač stalno pleše na rubu i tupom zubu zakona, bavi se kamatarenjem, reketarenjem, utjerama, ali “ne radi drogu i oružje“, u nuždi izigrava i detektiva i profesionalno zaštitari – čuva Papu i rock-zvijezde – još k tomu romantično voli svoju malu… Kreće se, dakle, u milieu koji smatra da je jedina ulaznica za ovozemaljski raj – politika ili gangsteraj, legalizacija ilegalnog, prevođenje podzemlja u elitu. Priče nastale u tom milieu kolateralni su proizvod rata, visoke politike i niskih strasti, svega onoga što bismo mogli nazvati cro-teskni realizam i podzemna nadgradnja. Stipanićeve priče udaraju direkt u pleksus, ostavljaju bez zraka i izazivaju intenzivnu mučninu, a onda bujicama vitaliteta, optimizma i stanovite zanesene i zanosne naivnosti crnjak života, razočarenje i umor nadvladavaju uz humor. A ima u njima i seksa.

U prozi Nenada Stipanića u Hrvatskoj se susreću Charles Darwin, Quentin Tarantino i Vjenceslav Novak.