Anansijevi dečki
Neil Gaiman

Nema ničega goreg od roditelja koji vas sramote i zagorčavaju vam život. A nitko nema roditelja koji bi bio neugodniji od oca Debelog Charlieja.

Da se razumijemo, Debeli Charlie uopće nije debeo. Nije čak ni bucmast. Ali otkako mu je otac prišio taj nadimak, nikome ne pada na pamet zvati Charlesa Nancyja nikako drugačije nego Debeli Charlie.

Što je još gore, otac Debelog Charlieja silno je volio pjevati u javnosti i uvaljivati se svakoj ženi koja naiđe. Kao mirni knjigovođa u jednoj londonskoj zastupničkoj agenciji, Debeli Charlie ne može zamisliti ništa neugodnije od pjevanja u javnosti. Što se žena tiče, već su mu pune ruke njegove zaručnice Rosie, njezinu majku da i ne spominje.

A što je najgore, otac Debelog Charlieja upravo je umro. Naravno, na najsramotniji mogući način – od srčanog udara, dok je pjevao karaoke prsatim američkim turisticama. Još je uspio, dok se rušio u smrtnom hropcu, jednoj obnažiti grudi.

Neugodnostima, sramoti i poniženjima time nije nipošto došao kraj. Nakon što unezvjereno odjuri na Floridu ne bi li stigao na očev pokop, Debeli Charlie će otkriti cijeli jedan svijet koji je davno zaboravio – svijet vještica i vudua, svijet u kojemu on ima nepojmljivo vještog, šarmantnog i vitkog brata blizanca, svijet u kojemu se šuška da otac Debelog Charlieja nije bio običan čovjek, već bog.

Čitatelji Američkih bogova Neila Gaimana već znaju da je stari Charles Nancy bog. Točnije, legendarni afrički bog-varalica Anansi, koji se – poput tolikih božanstava staroga svijeta – doselio u Ameriku, završio kao umirovljenik na Floridi, i ondje umro, kako to već s bogovima danas biva. Ako su Američki bogovi prikazivali naličje današnjice kao fresku, Anansijevi dečki predočavaju ga kao burlesku.