Van
Natsuo Kirino

Ženi iz tokijskog predgrađa dojadilo je sukobljavati se s agresivnim mužem pa ga u iracionalnom napadu bijesa ubije. Svoj će zločin priznati kolegici s posla u noćnoj smjeni. Ta će pak kolegica angažirati još dvije suradnice iz iste tvornice, te će se njih četiri udružiti i pobrinuti se da tijelo nesretnog muža nestane s lica zemlje. No, čitatelji, budite na oprezu, ovaj roman nagrađen jednom od najprestižnijih japanskih nagrada za triler, te apsolutni bestseler u toj zemlji, nipošto ne uključuje šašavo žensko zbližavanje. Između četiri glavne junakinje, koje su imale vlastitih ozbiljnih problema i prije nego što su postale sudionice u ubojstvu, ubrzo se počinje formirati krhko prijateljstvo. Novac se prebacuje iz ruke u ruku. Dijelovi raskomadanog tijela iskrsnut će na neočekivanim mjestima. Policija počinje postavljati pitanja, a jedan vrlo loš tip kojeg nedužnog optuže za ubojstvo odlučan je u namjeri da pronađe prave krivce i kazni ih u skladu s počinjenim zločinom. Oronule četvrti, tvornice i skladišta Tokija izvrsna su scenografija za ovu prilično sumornu priču o ženama koje postaju žrtvama okolnosti, iako s namjerom da se održe pod svaku cijenu.

Van je zapanjujuće izvrstan roman koji unatoč tematiziranju ženskog zbližavanja i prijateljstva nimalo ne odlazi u smjeru kojim su krenule neke Thelma i Louise. U ovom je djelu ponajprije riječ o mračnim utjecajima Gogolja i Dostojevskog.

Natsuo Kirino (1951.) japanska je autorica četiriju romana i jedna od vodećih figura u nedavnom procvatu spisateljica japanskih detektivskih djela. Književnu je slavu stekla romanom Van, nagrađenim vodećim nacionalnim književnim priznanjem Udruženja japanskih pisaca detektivskih romana, koji se našao i u finalu nagrade Edgar, a njegova holivudska ekranizacija je u pripremi. Njezin debitantski roman, Kao ni furikakeru ame (Kiša po mom licu) osvojio je nagradu Edogawa Rampo, a roman Yawarakana hoho (Meki obrazi) nagradu Naoki.