Nisam
Natalijua MIletić

Prva knjiga Natalije Miletić, autorice već istaknute osvojenim nagradama na kratkopričaškim  natječajima Lapis histriae i Ulaznica, zbirka od 17 priča lijepo je uokvirena drugom pričom zbirke, naslovnom „Nisam“ i predzadnjom „Jesam“. Kao prolog i, uvjetno rečeno epilog, zbirke funkcioniraju priče „Ulica dosadnih žena“ i „Nebo“, priče koje govore o osamljenosti, o ženama bez muškaraca.

Priče se uglavnom zbivaju u tranzicijom devastiranom okruženju, oslonjenom na bolja sjećanja i groblje tvornica, provincijski izmaknutom, s tim što je pridjev provincijski stanje i posljedica duha društva, a ne geografska odrednica. No, ništa nikada neće uništiti čulnost i senzualnost, što je još jedna od čestih karakteristika i pokretač junakinja ovih priča.

Kruno Lokotar

Kako joj i ime kaže, "Nisam" je zbirka koja se pozicionira uvek u suprotstavljanju, uvek u sukobu. Ona je, ako mi dozvolite oksimoron, prkosno tiha. Njeno oponiranje establišmentu, većini, uvreženom mišljenju, doksi ne dolazi samo kao afirmacija najčešće zapostavljenog, manjinskog, drugog i drugačijeg stava koji ima jasne ideološko-političko-feminističke implikacije, već i kao vrsta estetičkog iskaza, potrebe da se smislom književnosti progovori o besmislu društva i položaju svesne jedinke u njemu. Njene junakinje nisu snažne i dominantne žene, nisu Jovanke Orleanke, naprotiv. One su one koje iznose i nose ovaj svet, one su so zemlje, njen ukus i miris.

Vladimir Arsenić