Zeleni pas
Nada Mihelčić

Roman Zeleni pas, lektirne autorice Nade Mihelčić, osvojio je u 2009. godini sve četiri prestižne nagrade za koje je bio nominiran: Nagradu „Grigor Vitez“, Nagradu „Anto Gardaš“, Nagradu „Mato Lovrak“, a naposljetku i međunarodnu Nagradu „Mali Princ“. Našao se čak i u polufinalu t-portalova natječaja za roman godine, što je za knjigu namijenjenu djeci ne samo lijep, nego i neuobičajen uspjeh. Već je otkupljen za snimanje cjelovečernjeg igranog filma, a nakon svih priznanja u velikoj je mjeri zaslužan što je autoricu nacionalni žiri predložio za uvrštavanje na IBBY-jevu Časnu listu pisaca za djecu i mlade u 2012. godini. No roman je jednako oduševio i mlade čitatelje. Provjerite zašto!

(…) Potresne priče o „djeci s ulice“ koja bespomoćno tonu u pakao bijeloga praha više nisu novost, ali novost je način na koji je Nada Mihelčić pristupila toj temi. (…) Najčešće pisci progovaraju iz perspektive samoga ovisnika, mladoga čovjeka s kojim se čitatelj vrlo lako identificira (…) Nada Mihelčić odlučuje u prvi plan pogurnuti mlađu sestru ovisnice Vlatke koja daje sasvim drukčiju vizuru na spomenuti problem pa i čitatelj ne suosjeća s ovisnicom, nego s nehotičnim ovisničinim žrtvama, a to su članovi obitelji (…) Obitelj osim emotivnih problema zapada i u financijske i društvene probleme, a sestra pripovjedačica počinje sestru ovisnicu doživljavati kao smetnju u životu koja je kriva za uništavanje i propadanje obitelji jer se sve podređuje pokušaju da se ovisnica spasi. (…) Očitavamo i svu licemjernost društva koje umjesto pružanja ruke spasa stigmatizira one koji su već dovoljno kažnjeni činjenicom da je upravo netko iz njihove obitelji zaglibio u tom suvremenom poroku.
dr. sc. Dubravka Težak