O duhu zakona (Tom 1)
Montesquieu

Najprije sam ispitao ljude, i pomislio da oni, u toj beskrajnoj raznovrsnosti zakona i običaja, nisu vođeni jedino svojim fantazijama. Predgovor

Svoje principe nisam izveo iz vlastitih predrasuda već iz naravi stvari. Predgovor

Smatrao bih se najsretnijim od smrtnika i kad bih mogao učiniti da se ljudi uzmognu izliječiti od svojih predrasuda.

Zakoni su, u najširem značenju, nužni odnosi koji proizlaze iz naravi stvari.

"Zakon je, općenito, ljudski um, ukoliko on upravlja svim narodima na zemlji, a politički i građanski zakoni svake nacije moraju biti samo posebni slučajevi primjene toga ljudskog uma". Oni će odgovarati zemljopisu, geologiji zemlje, njezinoj klimi, rasi, običajima, uvjerenjima, nagnućima, resursima žitelja. "Treba ih razmotriti u svim vidovima", tvrdi Montesquieu. "To je ono čega se poduhvaćam u ovome djelu. Ispitat ću sve te odnose, svi oni zajedno tvore ono što se zove "Duh zakona". " Knjiga koja je nastajala tijekom dvadesetak godina izlazi u Ženevi 1748. godine. Već 1749. godine počinju se pojavljivati opovrgavanja. Isusovci i jansenisti knjigu napadaju u ime religije. U prvih se deset knjiga "Duha zakona", nakon što je definirana narav zakona svojstvenih čovjeku, razmatraju zakoni u odnosu na oblik vladavine (tiranija, monarhija i demokracija). Od knjige VIII. autor se bavi kvarenjem principa triju vladavina i načinom na koji se te vladavine održavaju. U knjigama XI. XII. i XIII. pomno se ispituju uvjeti političke slobode, a 6. poglavlje knjige XI. apologetsko je izalaganje englskoga ustrojstva; od knjige XIV. do knjige X IX. izlaže se glasovita teorija "klime" i njezine posljedice, a time i završava prvi tom. Na kraju ovog izdanje su i četiri priloga o Montesquieu i njegovu djelu. (KGZ -katalog)