Djetinjstvo 1902. - 03.
Miroslav Krleža

Djetinjstvo u životu svakoga čovjeka ima veliku ulogu, i bilo ono lijepo ili manje lijepo, uvijek mu se vraćamo s nekim posebnim osjećajima i sjećanjima. Tako se i Miroslav Krleža u književnom smislu svom djetinjstvu vratio 1942., pišući Djetinjstvo 1902-03, objavljeno tek 1952. u broju 12 časopisa Republika, pod naslovom Djetinjstvo u Agrarnu godine 1902-03 (Odlomak iz dnevnika polovinom srpnja tisuću devetstotina četrdeset i druge godine). Te iste godine autor je napisao sedam dnevnika, a Djetinjstvo 1902-03 izvorno pripada zapisima iz ratnih dana (1942-1943).
»To djetinjstvo - koje je opisano u Krležinu najtežem životnom razdoblju, usred Drugog svjetskog rata, u doba Staljingradske bitke, u vrijeme kad se rat lomi, Krleža je u totalnoj izolaciji, odbačen slijeva i zdesna, u Zagrebu četiri godine nitko nije nazvao njegov telefonski broj, nitko mu nije napisao pismo, ni sa kim ne razgovara, očekujući da ga ubije jedna ili druga strana - on je poklonio sebi, darovao si je jedino što si je mogao darovati, a to je podrijetlo.«
Iz ovoga citata mogli smo vidjeti u kojim se uvjetima autor vraća svom djetinjstvu - kada je zaboravljen, osamljen i kada se boji za svoj život, i upravo tada navire mu mnoštvo slika i asocijacija, kojima djetinjskom iskrenošću slaže »čudesan, predivan tekst o svom ministrantskom djetinjstvu, o svom odnosu prema Crkvi i prema Bogu, o svom djetinjstvu, o svojoj baki, veoma uvjerljiv tekst«.