Mnogopoštovanoj gospodi mravima
Miroslav Krleža - Miloš Jevtić

...taj tipičan krležijanski polemičan dijalog o kulturi, politici, umjetnosti, stanju nacija u "balkanskoj krčki" i u "panonskome blatu" tek sad kao cjelina unutar korica jedne knjige pokazuju svu snagu Krležina lucidnog uma i esejističkog umijeća. (Mirjana Jurišić, Večernji list)

,

Nakon što je umakao iz habsburških vojnih zavoda te se neuspješno pokušao snaći na balkanskim bojišnicama i u zagrebačkim redakcijama, Miroslav Krleža preživljava prvi svjetski rat, u kojemu nestaju mnogi i mnogo od onoga što je formiralo njegov Svijet da bi se ubrzo probio u samo središte javnoga života i ondje zadržao duže od ikoga u građanskoj Hrvatskoj, preko šezdeset godina, sve do svoje smrti u dubokoj starosti. Prvo - priskrbiti pozornost - uspjelo mu je snagom talenta, pri čemu nije posvemašnja iznimka, te velikim razmjerom krize, kada i male sredine, poput hrvatske, lakše korespondiraju s općom dikcijom epoha. Krležine su drame i novele u avangardističkome slogu utopijskoga optimizma doista ne samo izražavale sav tragedski potencijal piramida mrtvih domobrana nego i naše admirale uvjerljivo fikcionalizirale na pozadini crvenih barjaka posljednjih barikada koje su se dodirivale na europskim ulicama i pozornicama. No kako je postigao ono drugo - opstati tako dugo i tako usamljeno na društvenoj pozornici - od Vidovdanskoga do Europskoga ustava, i u jeziku koji se jednako dramatično razvio, od skučenih krovova Hrvatske mlade lirike do labirinta slobode u Kiklopu, ostaje zagonetkom koja je povlastica onih koje zaista, zbog sebe, a ne radi njega, zanima ono što se pritom dogodilo.