Kroatističke i romanističke prouke i portreti
Mirko Tomasović

Mirko Tomasović rođen je 1938. u Splitu. Studirao je komparativnu književnost i francuski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1971. do 1999. predaje na Odsjeku za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Umirovljen je 1999. u zvanju redovitoga sveučilišnog profesora. Godine 2000. izabran je za redovitog člana HAZU-a u Razredu za književnost. Preminuo je u Zagrebu 2017. godine.

Prve je radove počeo objavljivati 1957. Tiskano mu je tridesetak knjiga znanstveno-stručnog usmjerenja te petnaestak knjiga prepjeva poezije s talijanskog, francuskog, španjolskog i portugalskog jezika. Posebno se bavio proučavanjem „oca hrvatske književnosti” Marka Marulića te o njemu objavio pet knjiga i držao predavanja na mnogim europskim sveučilištima te u SAD-u i Kanadi. Osim na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, vodio je kolegije i na Hrvatskim studijima te na Akademiji za dramsku umjetnost.

U knjizi Prouke i portreti Mirka Tomasovića „valja uz marulološke teme istaknuti i autorovu polemičnost prema sustavnom omalovažavanju hrvatske tradicije s jedne strane hrvatske renesanse u radovima nekih talijanskih kroatista iredentističkih nagnuća, a s druge strane hrvatskoga romantizma u našoj akademskoj i književnoj zajednici“. (akademik Boris Senker)
„Poglavlja u ovoj knjizi posvećena su kanonskim imenima hrvatske i europske književnosti (Petrarca, Marulić, Cervantes, Tasso i Zlatarić, Góngora, Tirso de Molina, Katarina Patačić, Mihanović, Mažuranić, Šenoa, Krleža i Pessoa) te problemskim promišljanjima književne prošlosti i suvremenosti – hrvatska poezija u zapadnoeuropskom kontekstu, trubadurska tradicija, afirmativan ili negativan odnos suvremenosti prema baštini, književne reakcije na društvene provokacije i dr.“ (prof. dr. sc. Cvijeta Pavlović)