“Samo san je stvarnost” riječi su neumrloga Tina Ujevića, a roman Dom blaženog djeteta možda te riječi najbolje potvrđuje. Začuđujuća je to priča o starmalom dječaku Krešimiru Juristiću koji s obitelji pred ratom bježi iz Bosne u zagrebačku Dubravu. Neizmjerno inteligentan, perceptivan i senzibilan dječak ne može izdržati ratne patnje, podnijeti bol i smrt koja se nadvije nad njega i zajednicu te koliko god pokušava, ne uspijeva je nadvladati i umire. Njegova patnja ne zaustavlja rat, ali obilježava obitelj, oca pravnika, sestru slikaricu, majku, djedove i bake, stričeve i tetke.
Mirko Marjanović napisao je neobičan, začudan, u svojoj srži duboko antiratni roman, ali i roman o progonstvu, o poslijeratnoj Bosni, o vremenu nakon Drugoga svjetskoga rata. Dom blaženog djeteta sadržava u sebi mnoge romane i moguće ga je iščitavati na niz razina. Obiteljska je to saga o familiji Juristić, ljudima kakve itekako dobro znamo, s kojima živimo i koji mogu biti i naša obitelj. Roman o piscu i pisanju, o traženju duhovnosti, ali iznad svega jak krik protiv rata i nasilja. Dom blaženog djeteta svevremensko je i sveobuhvatno djelo majstora stila, dom mnogih priča sklopljenih u nezaboravnu proznu cjelinu.
Mirko Marjanović, romanopisac, pripovjedač, pjesnik, književni i likovni kritičar, nakladnik i leksikograf, rođen je u Tramošnici Gornjoj (Gradačac, BiH) 13. srpnja 1940. godine. U gotovo svim proznim djelima na antitradicionalni način opisuje tužne, dramatične, pokatkad i smiješne događaje iz svoga zavičaja, iz života Šomarćana i svoje obitelji, za vrijeme Drugog svjetskog rata, socijalizma i posljednjeg rata. Pripovijetke su mu uvrštene u mnoge antologije, izbore i preglede te prevedene na talijanski, njemački, španjolski, engleski, poljski i turski jezik.
Objavio je knjige "U ime oca i sina", 1969.; "Središte", 1973.; "Povijest izgubljene duše, 1980.; "Braća", 1983.; "Voda teče kako teče", 1984.; "Topot divljih konja", 1989.; "Živjeti smrt", 1996.; "Fra Petar Perica Vidić", 1997.; "Treći svjetski rat", 1999.; "Osmjehni se i u plaču", 2000.; "Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas", 2001.; "Čuvar obiteljske katedrale", 2011.; "Zapisi o knjigama i slikama", 2012.; "Kad god razgovaram s vjetrom", 2014.; "Strah", 2014.; "Od zaborava za zaborav", 2017.
Član je Društva hrvatskih književnika, Društva pisaca Bosne i Hercegovine, Hrvatskog i bosanskog PEN-a, te redoviti član Hrvatskog društva za znanost i umjetnost u Sarajevu. Živi i radi u Sarajevu.
