Srbi 1903 - 1914 : istorija ideja
Miloš Ković (prir.)

U raspravama o uzrocima i povodima Prvog svjetskog rata, stare teze o krivici Srbije za ovo svjetsko krvoproliće, sve su prisutnije u svjetskoj akademskoj javnosti. Nameće se, stoga, potreba da srpski stručnjaci iz različitih znanstvenih oblasti još jednom, iz današnje perspektive, na stogodišnjicu početka Prvog svjetskog rata, razmisle o nizu pitanja vezanih za 1914. godinu.

Srpska znanost je, međutim, vrijeme od 1903. do 1914. odavno nazvala "zlatnim dobom" srpske kulture i politike. Ta ocjena odnosi se kako na Srbiju, tako i na Srbe koji su tada živjeli na teritoriju Crne Gore, Habsburške Monarhije, Osmanskog carstva, pa čak i na one u dalekom SADu. Bilo je to doba Milana Rakića, Jovana Dučića, Vladislava Petkovića Disa, Sime Pandurovića, Bogdana Popovića, Jovana Skerlića, Slobodana Jovanovića, Stojana Novakovića, Milutina Milankovića, Mihajla Pupina, Nikole Tesle, Jovana Cvijića, Branislava Petronijevića, Nadežde Petrović, Koste Miličevića, Uroša Predića, Stevana Stojanovića Mokranjca, Živojina Mišića, Radomira Putnika, Stepe Stepanovića, Petra Bojovića, kralja Petra I Karađorđevića, Nikole Pašića, Milovana Milovanovića, Ljubomira Stojanovića.

Tko su bili ovi ljudi i kako današnje vrijeme vidi njihova djela? Tko su zaista bili Gavrilo Princip i Dragutin Dimitrijević Apis? U što su vjerovale tadašnje srpske političke elite, ali i „obični ljudi“? Što su za njih značile ideje nacije, demokracije i ljudskih prava? Kakav je bio stvarni utjecaj krune, stranaka, oficira, seljačke većine na politički život zemlje? Tko su zaista bili ti seljaci-vojnici, koji su dobili epske bitke na Kumanovu, Bitolju, Bregalnici, Ceru, Kolubari, Solunskom frontu? Što je bila „Mlada Bosna“? Kakva je uloga Aneksijske krize, Balkanskih ratova, Sarajevskog atentata u srpskoj i svjetskoj povijesti toga doba?

U trotomnom kritičkom rječniku Srbi 1903-1914 na ova i mnoga druga pitanja odgovore nudi niz vodećih srpskih ipovijesničara, povijesničara književnosti, povijesničara umjetnosti, filozofa, sociologa, antropologa, arheologa, muzikologa. Forma eseja posvećenim posebnim odrednicama omogućava suvremenom čitatelju da jednoj velikoj i složenoj temi pristupi na svoj način, polazeći od pojmova i činjenica koje smatra najvažnijim, redoslijedom i putem koji sam odabere.