Integrativna gospodarska etika Petera Ulricha i novija etička strujanja
Mile Marinčić

»Ne možemo riješiti probleme istim načinom razmišljanja kojim smo ih i stvorili.« Albert Einstein

»Uzmite mi moje tvornice i spalite zgrade, ali ostavite mi moje ljude i započet ću sve ispočetka.« Thomas J. Watson

Tekst ove knjige djelomično je izmijenjeni tekst doktorske disertacije Integrativna gospodarska etika Petera Ulricha u kontekstu suvremenih etičkih strujanja, koja je obranjena 10. studenog 2010. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. sc. Nikola Skledar (predsjednik povjerenstva), prof. dr. sc. Ivan Cifrić i prof. dr. sc. Ante Čović. Govor o poslovnoj etici dugo je prisutan kako u znanstve­noj tako i u svakodnevnoj sferi života. Međutim, pojam inte­grativna gospodarska etika novijega je datuma, a zasluge za njegovu afirmaciju pripadaju švicarskom znanstveniku Peteru Ulrichu. Kako sam upoznavao rad Petera Ulricha i njegove škole te njihovu želju za stvaranjem integrativne gospodarske etike koja će postaviti izazov kako stvoriti etiku u gospodarstvu i ujedno biti orijentir u okviru kojega bi gospodarstvo trebalo djelovati, sve sam više bio sklon razmišljanju da se Ulrichov koncept može uvesti u horizont integrativne bioetike, a da se pritom ne naruši imanentna logika tih dvaju koncepata. Neizmjerno se zahvaljujem, prije svega svom mento­ru prof. dr. sc. Anti Čoviću koji je, osim što mi je bio stalna podrška, vodio brigu o svim detaljima vezanim uz moj prije­laz s poslijediplomskog studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu na poslijediplomski studij Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i odigrao ključnu ulogu u najvažnijem trenutku moga znanstvenog puta. Također, zahvalan sam i prof. dr. sc. Velimiru Valjanu (Franjevačka teologija Sarajevo) te prof. dr. sc. Tončiju Matuliću (Katolički bogoslovni fakultet) na potpori i dragocjenim savjetima. Iskreno se zahvaljujem svim suradnicima u projek­tu integrativne bioetike, napose Ivani Zagorac, Mariji Selak, Goranu Grgeču i Hrvoju Juriću na susretljivosti i spremnosti na pomoć u svakom trenutku. Zahvalnost dugujem i mom župniku, mons. Josipu Ćoriću, na očinskoj brizi kada sam došao raditi u Ivanić-Grad. Tako­đer, ne mogu ne spomenuti neke ljude koje sam svakodnevno susretao, te u neformalnom razgovoru s njima gradio svoj rad, počevši od gospodina Mate Duvnjaka (razgovor o općim život­nim pitanjima i etičkim dilemama), gospodina Krešimira Peteka (razgovor o poslovnim pitanjima i problemima), kolegice Nade Lisjak, prof. (razgovori o političko-gospođarskoj situaciji), kao i svih djelatnika srednje škole Ivan Švear u Ivanić-Gradu, pa sve do mog prijatelja Matije Injića s kojim sam vodio mnoge zani­mljive filozofsko-teološko-etičke rasprave i Josipa Ivankovića koji je, osim što je bio dobar sugovornik, bio i stalna informatičko-tehnička potpora. Zahvaljujem i gospodinu Tadiji Filipoviću na prepoznavanju značaja i vrijednosti moga rada. Veliko hvala mojim sestrama i bratu na bezuvjetnoj po­dršci tijekom moga školovanja. Posebno hvala mojim rodite­ljima, ocu Alojziju i rano preminuloj majci Kati na odgoju i usađenoj želji za učenjem. I, na kraju, hvala mojim sinovima Mironu i Noi te mojoj životnoj suputnici, supruzi Silviji, koji su podnosili sva moja raspoloženja tijekom pisanja ovoga djela. - Mile Marinčić   (Iz Predgovora)