Jezik najstarijih hrvatskoglagoljskih rukopisa
Milan Mihaljević

U knjizi Milana Mihaljevića "Jezik najstarijih hrvatskoglagoljskih rukopisa" opisan je jezik najstarijih hrvatskoglagoljskih tekstova, tj. fragmenata iz 12. i 13. stoljeća (Riječki fragment Mudrih izreka, Fragment iz Novoga Mesta i dio novootkrivenih Pazinskih fragmenata, itd.).

Riječ je o sveukupno 25 fragmenata različita sadržaja. Jezik ovih tekstova opisan je na svim jezičnim razinama, što znači da knjiga uz Predgovor, Uvod, Popis literature i Popis svih riječi iz svih hrvatskoglagoljskih fragmenata sadrži četiri poglavlja: Fonologija, Morfologija, Sintaksa i Leksik.

Autor je sustavno opisao jezik svih hrvatskoglagoljskih fragmenata najstarijega razdoblja hrvatskoga glagoljaštva i usporedio ga s jezikom kanonskih crkvenoslavenskih spomenika kako bi utvrdio u kojoj su mjeri provedene jezične promjene. Na nekim jezičnim razinama, primjerice na fonološkoj, za koju je utvrđeno da je prodor govornih osobina najizrazitiji, taj se sustav uspoređuje i s drugim hrvatskoglagoljskim tekstovima, tzv. zlatnog razdoblja hrvatskoga glagoljaštva, tj. 14. i 15. stoljeća.

Glagoljaško je srednjovjekovlje formativni period hrvatske nacionalne kulture i identiteta. Hrvatskoglagoljski rukopisni fragmenti 12. i 13. stoljeća su, uz epigrafske, najstarije potvrde naše pismenosti. Iznimno ih je je važno sabrati i opisati u jednoj knjizi s obzirom da su do sada ti tekstovi bili djelomično i pojedinačno opisani te identificirani u različitim publikacijama. Za našu kroatistiku i paleoslavistiku svaki je prilog koji se bavi hrvatskoglagoljskom baštinom velik dobitak.

Knjigu odlikuje izvornost pristupa i obrade, te je usklađena sa svim uzusima palaoslavističke metodologije. Namijenjena je sveukupnoj kroatističkoj i (paleo)slavističkoj publici, i u Hrvatskoj i u inozemstvu. Autor Milan Mihaljević u međunarodnim filološkim krugovima iznimno je prepoznatljiv i cijenjen, i dostupnost njegovih radova od velike je važnosti za domaću paleoslavistiku i lingvistiku uopće.