Doba Estetike
Milan Galović

Naslov "doba estetike" ne želi naznačiti estetiku ni kao znanosti o osjetilnoj spoznaji nadosjetiinog koje u ljepoti isijava u umjetnosti ni kao cjelovitu znanost o spoznaji svega osjetilima unaprijed danog. U tehničkom okružju "života" izbiva svaka transcendencija, zatvoren je pristup svemu što bi po sebi ili od sebe dospijevalo u svijet, izgubljena je i mogućnost otvaranja svijeta koje je nekoć bilo na djelu u raznim vidovima "lijepe umjetnosti". Osjetilima "dano" može biti još samo ono proizvedeno ili "konstruirano" unutar percepcijskog sustava pojedinca u njegovu zahvaćanju okoline, a ono slikovno javlja se tek kao znanstveno-tehnički proizvedena, digitalno komputirana i medijski prezentna"tehnička slika".„Slika" je to koja oslikovljuje još samo u sebi zatvoreni znanstveno-tehnički sklop zbilje. Boravak u takvoj zbilji zahtijeva znanošću i tehnikom prožetu osjetilnost i njoj odgovarajuću umjetnost. Da bi odgovarala tehno-zbilji, estetika najavljuje i legitimira "ikonički obrat", a znanstvenost svoju ne uspostavlja samo iznošenjem "principa" i pojmovlja "digitalne umjetnosti". Da bi zaista zahvatila "novu osjetilnost", sabire ona u sebe i nove "znanosti o slici", vizualistiku tehnoznanosti, kompjutorsku vizualistiku, mikro- i te-le-skopiku i mašinsku senzoriku, sve do estetičkog ulaska u tehnologiju percepcije "alternativnih svjetova" produciranih u "virtualnom realitetu". No estetici pripadno ne nastupa kao nešto prethodno joj dano, od nje se više ne očekuje da bude teorija gotovog realiteta. Da bi se uspostavila u "duhu" nove znanstvenosti, primjereno suvremenim znanstvenim "paradigmama", nabačajima, modelima, ona sama sebi daje svoj predmet sabiranjem i upravljanjem svega "osjetilnog" u informacijsko kibernetič-ke tehno-sklopove.
(iz Predgovora)