"Roman s kokainom" psihološka je proza u kojoj pripovjedač Vadim Maslenikov izlaže svoj "slučaj" moralnog i tjelesnog propadanja tijekom burnih godina ruske povijesti.
Priča počinje 1914. godine kad junak ima 16 godina i mašta o budućnosti u kojoj će biti znamenit odvjetnik i bogataš. Njegovu je formiranju posvećeno cijelo prvo poglavlje, Gimnazija. U to doba već dolaze do izražaja Vadimove karakterne crte: majke se stidi jer ima 57 godina, pogrbljena je, sijeda i nosi olinjalu bundu. Opisujući svoje kolege u školskoj svakodnevici, Vadim Maslenikov istovremeno iscrtava tipove koji daju ton društveno-političkoj zbilji dorevolucionarne Rusije.
Drugo poglavlje nosi naslov "Sonja" i otkriva Maslenikovljev ljubavni odnos sa starijom gospođom, nezadovoljnom ženom u potrazi za pravim vrijednostima života, koja je u Vadimu vidjela iskricu dječačke neiskvarenosti i iskrenosti. Počeli su se intenzivno sastajati, no u ključnom trenutku, kad su trebali realizirati ljubav, on je odglumio nesvjesticu i to je bio kraj njihove veze.
Osjećaj odbačenosti Vadim Maslenikov radikalno je dočarao u trećem poglavlju, "Kokain". U sasvim drugom ambijentu, u kokainskom svijetu, među ljudima koji su mu nepoznati, vodi daljnju vlastitu potragu za srećom i smislom.
U četvrtom poglavlju, "Misli", pripovjedač se javlja iz grotesknog odslika stvarnosti, iz narkomanskog ludila i noćne more, gdje su ljudi i situacije postavljeni tako da ga upozore na propast u koju srlja.
Vadim Maslenikov slaba je ličnost, podvojen karakter poput Arkadija Dolgorukog iz "Mladića" F. M. Dostojevskog. Kritika je često uspoređivala "Roman s kokainom" i spomenuto djelo Dostojevskog, poglavito motiv odbacivanja majke, potom sklonost intenzivnom samopromatranju, težnju za društvenom afirmacijom, simpatiju prema "krotkim" ženama te, uz ostalo, podudarnosti između činjenica iz života autora i postupaka glavnih junaka.
***
Mihail Agejev (pravo ime Mark Lazarevič Levi, patronimik ponekad i Leontjevič ili Ljudvigovič) ruski je književnik, germanist i prevodilac. Rođen je u Moskvi 1898. godine u obitelji trgovca krznom. Po završetku gimnazije tri je godine studirao pravo na Moskovskom sveučilištu. U građanskom ratu sudjelovao je na strani crvenih. Zahvaljujući poslu prevodioca u vanjskotrgovinskom poduzeću Arkos mogao je slobodno putovati u inozemstvo. Tako je neko vrijeme proveo u Njemačkoj i završio studij u Leipzigu, potom je kratko boravio u Parizu, a 1930. skrasio se u Istanbulu. U Turskoj je radio u francuskoj kompaniji Hachette i sudjelovao u akcijama sovjetske obavještajne zajednice. Nakon neuspjelog atentata na njemačkog veleposlanika Von Papena, za što su optuženi sovjetski špijuni, 1942. protjeran je u SSSR. Nastanio se u Erevanu, glavnom gradu Armenije, gdje je radio kao sveučilišni profesor. U Erevanu je i umro 1973. godine.
Godine 1936. objavio je u nakladi pariškog Doma knigi "Pripovijest s kokainom: prema zapisima bolesnika" (Povest' s kokainom: Po zapiskam bol'nogo), a dvije godine ranije, 1934, u časopisu "Vstreči" priču "Šugavi ljudi" (Paršivyj narod). Književnošću se kasnije nije bavio, a pseudonim M. Agejev definitivno je razotkriven krajem 90-ih godina prošloga stoljeća.
