Crna pokrajina
Marko Pogačar

Ima tu Sv. Duha, kao u Danijela Dragojevića, ali i strašnog očaja, kao u Ujevića. A i nježnosti i munjevitosti generacije rođene osamdesetih. Marko Pogačar je čudo, nije potpuno jasno tko je, tko ga je smislio i zašto, očito je tek da je tu, centralan: teško je reći što započinje, svjetlost koja iznutra / puzi zidovima liježe tihe travanjska sjene / tikve cvjetaju, hrđa se runi…

Kako sjajno doziva gustoću sjećanja, ne dotiče se samo čitateljevog tijela, već i njegovog rasutog micelija. Kako on zna što je čitatelj ćutio dok je uzbuđen pješke hodao prema Toledu da bi vidio Pogreb grofa Orgaze, kako se osjećao kad je izgubio Hajduk? Autor je strašan brat drugim velikim pjesmama koje su bile njegov kalem, stupnjuje svjetlost. S Pogačarom si ne samo hrvatsko, već i svjetsko pjesništvo podiže veliku krošnju.
Tomaž Šalamun

Valja otvoreno reći da su Predmeti M. Pogačara za me najbolja knjiga stihova u podosta zadnjih godina u suvremenom hrvatskom pjesništvu. Strašna i hrabra knjiga
Branko Maleš (o knjizi Predmeti)

Htedoh li reći Rembo savremene hrvatske i regionalne poezije, verovatno da. Drugim rečima, Marko Pogačar je već tamo gde velika većina pesnika ne stigne ni sa sedamdeset i dve. Ako ste fan poezije, a ovo do sada još niste čitali, onda požurite da nabavite ovu knjigu. Ako, pak, niste, Pogačar vas može ubediti da postanete. Njegova poezija svakako ima šta da nam kaže, zna kako da nam kaže i ne stidi se da to učini.
Vladimir Arsenić (o knjizi Portret s britvama)

Poslanicama običnim ljudima, Krojačicama, Vrtlaru, Pekaru, Umornim trockistima” pjesnik naziva svoje ekspedicije u apsolutnu i radikalnu nepoznatu zemlju metafora. Goruće-opsesivna premjeravanja svijeta, kulture i svakodnevice uzimaju nas pod svoje: patos i groteska, tekuća kontingencija, crni zvuk sirena. Takve vrste je, pomislio sam, bio modernistički šok, proizašao iz Hölderlina, Novalisa ili Kleista.
Andreas Nentwich (o knjizi An die verlorenen Hälften)

Nakon čitanja ove izvrsne knjige ipak osjećam iskreno žaljenje. Žao mi je što Kant i Derrida nisu živi. Jer da je živ Kant, vidio bi gdje je griješio. Uvidio bi da, čistoći & praktičnosti uma usprkos, nije bio u stanju nasamariti običnog mačka. Na kraju, ova je knjiga raspametila obojicu mene: u njoj smo uživali i ja i ne-ja.
Nikica Petković (o knjizi Predmeti)