Lazarove žene
Marina Stepnova

Kroz metaforično i višeslojno tkivo teksta iščitava se priča o obitelji, domu, sreći, ljubavi i mržnji.

Obiteljska saga Lazarove žene počinje s prvim godinama 20. stoljeća i nastavlja se do našeg doba. To je doista u pravom smislu obiteljska saga u kojoj svaka od žena iz naslova knjige – Marusja, Galina Petrovna i Lidočka – zauzima, uz izvjesno preklapanje, određeni povijesni period i određeno mjesto u životu matematičkog genija Lazara Lindta. Roman Marine Stepnove alegorijski je, apstraktan prikaz povijesti, ljubavi, ne-ljubavi i posljedica sovjetskog načina života na psihu likova u knjizi. Lazar Lindt je u izvjesnom smislu gotovo slučajan lik, koji u početku osjeća (neuzvraćenu) ljubav prema Marusji, ženi svog mentora, potom se ženi suviše mladom i nezrelom Galinom Petrovnom te napokon uživa status mitske figure u životu svoje unuke Lidočke, čija se majka utopi u prvom poglavlju knjige pa je ona prepuštena odgoju hladne Galine Petrovne.

Kritičarka Liza Novikova usporedila je roman Lazarove žene s knjigama Ljudmile Ulicke i Dine Rubine te s trilogijom Vasilija Aksjonova Moskovska saga, a kritičar Viktor Toporov nazvao je njezinu prozu »vrhunskom književnošću«, vrlo čitkim postmodernističkim tekstom u kojem se uzvišeno miješa s trivijalnim.

Marina Stepnova rođena je 1971. u gradiću Efremovu u Tulskoj oblasti, a odrasla u Moskvi, gdje je diplomirala na Književnom institutu Maksim Gorki te doktorirala na Institutu za svjetsku književnost. Nakon što je godinama pisala kratke priče, 2005. godine objavljen joj je roman Kirurg, koji je dočekan oduševljenim pohvalama kritike i publike te nagrađen uglednim nagradama (Jasnaja Poljana, Velika knjiga i druge). Za roman Lazarove žene objavljen 2012. godine dodijeljena joj je najprestižnija ruska književna nagrada – »Velika knjiga« - a ušla je i u uži izbor za uglednu nagradu »Ruski Booker« i za nagradu »Nacinalni bestseler«.