Naranyjin plač
Marijana Dokoza

Christina i Downy su već sređivali papire za posvojenje jednog dvogodišnjeg djeteta koje je ostalo bez majke i oca. Majka je umrla pri porodu, a otac je netragom nestao. Rodbina tog djeteta također je siromašna, a teti te curice, sestri njene umrle majke, Christina je obećala da će je svake godine dovesti makar jedanput da je vide. „Djevojčica će biti odgajana učeći o vašem narodu, narodu Hutua. Znat će cijelu povijest, a kada bude dovoljno velika, učit će vaš jezik“, obećala je uplakanoj teti Christina.

- Zove se Naranya. Na jeziku Hutua to znači svjetlost – kazala je jednom Christina.

- Svjetlost. Kako lijepo ime – odgovorila joj je. Elly je voljela imena koja u sebi nose neko značenje ili poruku. Pomislila je kako je u ovome trenutku Christini potrebna sva svjetlost ovog svijeta. Jučer navečer čula je plakanje iz Christinine sobe koje je prethodilo njenim bolnim povicima. Nije mogla ustati