Anđeo zaborava
Maja Haderlap

Pripovjedačica, djevojka iz planinskog seoceta u austrijskoj pokrajini Koruškoj nastanjenog pripadnicima slovenske manjine, na primjeru vlastite obitelji priča sudbinu svojih sunarodnjaka kao nežidovskih žrtava Holokausta i rasvjetljava njihov partizanski otpor protiv domaćih nacista i okupatora. Premda rođena podosta godina nakon njegova završetka, rat njezinu obitelj i ljude iz kraja (pa otuda i nju samu) drži zarobljene svojim smrtnim krhotinama, iznenada izranja u ovlaš izgovorenim rečenicama i napada iz skloništa tame.
U narativnom tkivu romana središnji je odnos pripovjedačice i njezine bake: počevši od prve rečenice romana “Baka mi daje znak rukom da je slijedim”, pratimo unukino prisno prepuštanje najdražoj osobi koja u mnogočlanoj obitelji preuzima brigu o njenom odgoju, pričajući joj iz večeri u večer kako je bilo u njezino vrijeme, učeći je sasvim praktičnim vještinama, ali i iskonskim vrijednostima u odnosu prema ljudima, tradiciji i prirodi. Presudnom će se pritom pokazati bakina odluka da s unukom podijeli i sjećanje na dvije mučne godine svojeg života koje su je najdublje obilježile, one provedene u koncentracijskom logoru Ravensbrücku.
Nakon bakine smrti u prvi se pripovjedni plan probija odnos pripovjedačice spram oca koji zbog ratnih trauma iz djetinjstva ne nalazi smisao svog života i time uništava sve oko sebe. Na primjeru toga njegovog užasa autorica prikazuje kako politika može ljude zaključati u podrum prošlosti gdje ih napadaju i truju vlastita sjećanja. Naime bivši pobornici nacizma cinično ga podbadaju da bi on i tada i sada živio mirnim, blaženo prijetvornim životom da mu otac nije otišao u partizane i da se nije borio protiv Hitlera, a za Slovence.
Anđeo zaborava (2011) nadahnuto je napisan povijesni roman o identitetskim problemima u zajednici duboko pogođenoj okrutnostima Drugoga svjetskog rata. Autorica ne optužuje niti polemizira, ali jasno upozorava na pogubnost teze da je sablažnjivo u borbi koruških Slovenaca protiv nacista bilo to što je razvila predodžbu o vlastitom jeziku kao važnoj oznaci pripadnosti.