U skladu s marksizmom ili činjenicama?
Magdalena Najbar-Agičić

Hrvatska historiografija 1945–1960.

Prvih petnaestak godina razvoja hrvatske historiografije nakon Drugoga svjetskog rata prožeto je brojnim teškoćama. Ocjene o tom što se na polju historijske znanosti tada događalo izazivaju sve do danas emocije i kontroverze, ali su vrlo često iznošene bez dubljeg uvida u situaciju, na temelju pojedinačnih dojmova, često ideološki motiviranih. Opširna istraživanja što ih je tijekom izrade disertacije obavila autorica omogućuju stvaranje slike koja, iako se nikako ne može smatrati konačnom, nudi cjelovitiji uvid i bolje razumijevanje složene situacije u kojoj su djelovali hrvatski povjesničari u doba ranog socijalizma.

U knjizi je podrobno opisana institucionalna struktura historiografije, prikazan razvojni put i teme historiografskih istraživanja, sudelovanje u projektu Historija naroda Jugoslavije, polemike i sukobi među povjesničarima, odnos prema drugim historiografijama u Jugoslaviji, kao i prema vani, a zasebno je obrađena i partijska historiografija. Jaroslav Šidak, Miho Barada, Vaso Bogdanov, Ferdo Čulinović, Stjepan Antoljak, Mirjana Gross te mnogi drugi povjesničari pokazuju se i u dosad nepoznatim ulogama, u diskusijama i korespodenciji s kojih je valjalo otpuhnuti prašinu što obavija rijetko korištene arhivske fondove