Trenutak (Kreuzaida)
Magda Szabo

Trenutak se ne može predvidjeti, samo prepoznati.
Roman Trenutak (A pillanat) mađarska književnica Magda Szabó objavila je 1990., kada su joj bile 72 godine i nakon što je već postigla status najznačajnije suvremene mađarske književnice. No zamisao za njegovo pisanje začela se još za vrijeme školovanja, kada se, kao ambiciozna studentica latinskog jezika i književnosti, ponovno susrela s Vergilijevim spjevom o trojanskom junaku Eneji koji je nakon propasti Troje, potaknut božanskom objavom, poveo svoj narod u novu domovinu – današnju Italiju – gdje se, nedugo po iskrcavanju, oženio Lavinijom, kćeri kralja starosjedilaca, Latina, te tako postao praocem slavnoga rimskog naroda. No da bi se opisano moglo ostvariti, rimski je pjesnik morao žrtvovati Enejinu zakonitu suprugu Kreuzu – baš poput mnogih drugih žena na njegovu putu – kćer trojanskoga kralja Prijama, koja je poginula prilikom bijega iz Troje... 
No što ako se to nije dogodilo i ako je umjesto Kreuze poginuo netko drugi? Ako se Kreuza odlučila suprotstaviti sudbini i bogovima, poručivši im da nitko nema pravo svoju samoizmišljenu božansku bit opravdati žrtvovanjem smrtnika? 
Oživjevši Kreuzu, „nepravedno izgnanu iz epa“, i ispisujući njezinu verziju priče – Kreuzaidu – autorica se vrlo smjelo suprotstavila svakoj vrsti „konvencionalizirane” umjetničke reinterpretacije povijesti, istodobno se postmodernistički podsmjehujući bilo kakvom pokušaju nametanja državne mitologije, diktaturi, totalitarizmu… U tom smislu, ovaj roman Magde Szabó potpuno odstupa od poetike njezinih ostalih romana. 
Magda Szabó (1917. – 2007.) najznačajnija je mađarska književnica 20. stoljeća. Za života je objavila više od pedeset književnih djela: romana, drama, zbirki pjesama, studija i eseja te filmskih scenarija. Rođena je u Debrecenu, gdje je studirala latinski i mađarski jezik na Sveučilištu Lajos Kossuth. Odmah po završetku studija, četrdesetih godina 20. stoljeća, počela je predavati u djevojačkim školama u Debrecenu i Hódmezővásárhelyju, a potom se, između 1945. i 1949., zaposlila u Ministarstvu religije i obrazovanja. 
U književnosti se javila 1947. zbirkom pjesama Bárány (Janje), a već za sljedeću zbirku pjesama, Vissza az emberig (Povratak ljudima), dobila je 1949. prestižnu književnu nagradu, koju joj je tadašnji staljinistički režim oduzeo odmah nakon dodjele, zabranivši joj sav daljnji književni rad, a ubrzo potom dobila je otkaz u Ministarstvu. 
Svoj prvi roman Freskó (Freska) objavila je tek 1958. godine, a godinu dana kasnije i roman Az őz (Srna), kojim je postigla velik uspjeh kod mađarskih čitatelja. Do kraja života objavila je dvadesetak romana (više od polovice doživjelo je ekranizaciju), a među poznatijima su Pilátus (Pilat, 1963.), Abigél (Abigajila, 1970.)