Ovisnost : zarazna bolest duše
Luka Maršić

Knjiga se sastoji od općeg dijela, s predgovorom i uvodom te specifičnog ili glavnog dijela koji ima četiri velike cjeline: one opisuju ovisnost i ovisnika u različitim mentalnim, duhovnim, emotivnim, spoznajnim i samosvjesnim dimenzijama u kontekstu kozumiranja sredstava, njegova razumijevanja i posljedica koje čini konzumentu i društvu. Autor ističe da je ovisnost stanje sužene svijesti koje u osobe uzrokuje disfunkciju odnosa sa samim sobom i s okolinom u kojoj egzistencijalno i esencijalno postoji. Zbog svoga afektivnoga stanja ne može se usmjeriti na ono što on i društvo očekuju, a stanje se iskazuje kao gubljenje realne samostalnosti i „biološke“ slobode. Žudnja za požudom i nasladom (hedone) ograničava i sputava sve duhovne, psihičke i kognitivne svijesti te ograničava kreativni dio vlastitih mogućnosti. Autor definira različite medicinske i filozofske pristupe u tretiranju mentalnih stanja i njihovih uzroka putem ovisnosti, odnosno gubitka unutarnje slobode. Ističe da suvremena ovisnost nije samo medicinsko-psihološki problem nego je ona i filozofsko-teorijski i praktični problem, posebice govorimo li i mislimo o ovisnosti kao deformiranom mentalnom i duhovnom procesu, uz stvaranje moralnih, pravnih nejasnoća u kontekstu ovisnosti. Posrijedi je fenomen koji obilježava ne samo ovisnika, već i zajednicu kao širi kontekst stvaranja neslobodnih pojedinaca i skupina u društvu. Obuhvaćene su sve relevantne činjenice koje u znanstvenoj i stručnoj literaturi ističu potrebu redefiniranja problematike ovisnosti i mentalnih, etičkih te epistemioloških normi. One su stavljene u kontekst filozofske metodologije koja će moći poslužiti za gradnju relevantna sustava i u samom tretmanu ovisnosti. Ovisnost nije samo bolest, ona u sebi skriva i niz drugih dimenzija koje su bitne, a toliko zanemarivane u tretiranju toga kompleksnog društvenog, medicinskog, a posebice filozofskog problema.

Na temelju teorije ljudskih prava i teze „biti ovisan ili neslobodan“, knjiga obrazlaže kako u kontekstu promjene paradigme pojma ovisnosti treba mijenjati tehničko-znanstvene koncepte koji na razne načine prate ovisnika u društvu.

Današnja je mentalna mapa čovjeka da svoje potrebe za znanjem i lijepim iščitava pluralizmom interneta i visokotehničko-estetskim igricama koje izazivaju afekt (strast), žudnju prema lijepome i sasvim drukčijim svjetovima za razliku od svijeta u kojem pojedinac ili skupina žive u realnom svijetu napetosti, nesigurnosti, egzistencijalne uskraćenosti. Bijeg u ovisnost bez opipljiva, materijalnog, biokemijskog sredstva otvorio je nove dimenzije u razumijevanju ovisnosti bilo koje vrste, kao stanje bez smisla, a onda iza toga može deducirati sve ono što definira ovisnost kao kroničnu recidivirajuću bolest mozga. Knjiga je prožeta činjenicama i dokazima da je ovisnost stanje ugode i da ona ne može biti bolest, nego njezine posljedice mogu biti fizičke i psihičke bolesti. Ugoda ili neugoda pitanja su čovjekova smisla ili besmisla da se stalno bude sretan i isključen iz odgovornosti realnog svijeta.