Kristalno vrijeme
Lojze Kovačić

Kristalno vrijeme, po autorovim riječima ”dokument o duši”, autobiografski je roman napisan u obliku dnevnika, u kojemu se pisac uz suočavanje sa sadašnjicom retrospektivno vraća u različita razdoblja svog života. Razmišlja o bolesti i starosti, o svojim suvremenicima, slovenskim književnicima, o rodnom gradu Baselu i djetinjstvu u Švicarskoj, o proživljenim danima na selu u Dolenjskoj te u samom središtu Ljubljane, o svom pisanju, snovima i suživotu s prirodom, o Bogu, o vjerskim obredima i vječnosti, o stvaralaštvu i odgojnom poslu u Pionirskom domu, gdje je vodio književnu radionicu za djecu i tinejdžere, te s osobitim poštovanjem i zahvalnošću o svojim životnim suputnicama. Svojim tankoćutnim i nadasve iskrenim promišljanjem događaja i ljudi otkriva začudno i neponovljivo visprepletanje slučajnosti i nužnosti koje su ga značajno oblikovale i trajno obilježile. Svoja sjećanja i promišljanja završava kristalno jasnom rečenicom: ”Zrelost je sve”.
Božidar Brezniščak Bagola

Lojze Kovačič (Basel, 9.studenoga 1928) slovenski je pisac. Diplomirao je slavistiku i germanistiku na Sveučilištu u Ljubljani. Radio je kao nastavnik umjetnosti u Ljubljani, a od 1978. do umirovljenja 1989. bio je uključen u podučavanje književnosti. Njegovi romani, od kojih su većina uglavnom autobiografski , prepoznati su tek sedamdesetih godina. Dobitnik je mnogih nagrada, poput Prešernove nagrade (1973) i Kresnikove nagrade (1991. i 2004). Osim romana pisao je i knjige za djecu. Njegov roman Prišleki često je smatran najvažnijim slovenskim romanom 20. stoljeća, te je preveden na njemački, francuski, španjolski, nizozemski i hrvatski jezik. Umro je u Ljubljani 2004. godine.