“U Spomen-domu Karla Liebknechta u Leipzigu, u Njemačkoj, tridesetak ljudi raznih nacionalnosti sjedi oko improviziranog stola na pozornici u dvorani za društvene događaje, iza njih prevoditelji, neki s tekstovima pred sobom, neki bez njih, i na prvi se pogled čini kao da su na nekoj sjednici, dok zapravo nazoče jednome nesvakidašnjem susretu, ili bolje rečeno, predstavi. Naime, sudjeluju u pilot-projektu Udruge poštovatelja Karla Liebknechta iz Leipziga koja je 19. siječnja 2018. povodom 99. obljetnice smrti velikoga njemačkog ljevičara i suradnika Rose Luxemburg Karla Liebknechta pozvala sve emigrante koji su nekad živjeli na adresi koja nosi njegovo ime ili su na neki drugi način povezani s njime.”
U ovaj izmišljeni, no itekako realistični okvir najbolja suvremena makedonska spisateljica Lidija Dimkovska smješta svojih 27 sjajno napisanih kratkih priča. Prelazeći tisuće kilometara, od Beča i Sankt Peterburga, preko Skopja i Soluna, do Karagande i Bagdada, životne sudbine njezinih likova tvore uzbudljivu kroniku prošlog, za neke još nesvršenog vremena.
Kad smo napustili Karla Liebknechta istinska je potraga za mjestom na kojem se – čak i nakon odlaska sa svoje dugogodišnje adrese – čovjek osjeća kod kuće.
“Naš životni vijek ima čudne puteve i Lidija Dimkovska posve je svjesna toga. Zato, sve ove priče koje su nečije, koje su tuđe, doživljavamo kao svoje, kao proživljene i na neki način za nas katarzične. Kad smo napustili Karla Liebknechta odlazak je iz svijeta za kojim smo čeznuli, a koji nam se nikada nije dogodio, na putovanje s kojeg, kako smo možda na tren pomislili, nema povratka.” – Sašo Ognenovski, www.kritika.mk
“Na mahove smiješna, ponekad tužna. Poistovjetit ćete se s likovima u knjizi ili ćete ih prepoznati u osobi pokraj sebe. Pravo malo remek-djelo za ljubitelje kratke priče.” – www.crnobelo.com
“Ova knjiga Lidije Dimkovske fascinantna je kao i sve što je ova autorica napisala. Najjači glas suvremene makedonske književnosti, podjednako moćan u poeziji i u prozi, a ovog puta u području priče. I to kakve priče! Dimkovska je u pričama, uostalom kao i u svojim romanima, majstorski precizna, potresno realistična i pronicljivo analitična. Svaka od priča je mininovela, roman, pa i besprijekoran materijal za film. Jasna slika, atmosfera koja se istinski osjeća. Zvuci, mirisi, boje koji se lako prenose na čitatelja. To je umijeće Lidije Dimkovske, to je magija njezina pisma.” – Aleksandra Jurukovska, http://www.reper.net.mk
“Svi likovi i sudbine u knjizi Lidije Dimkovske govore o intimi u kojoj dominiraju tegobna, bolna iskustva. I takva tegobna i bolna svakodnevica ima svoju ‘divlju crtu’ u spontanosti s kojom likovi izgovaraju svoje ispovijesti.” – Atanas Vangelov, www.plusinfo.mk
