Josif Brodski
Lev Vladimirović Losev

Josif Brodski nije želio da mu pišu biografiju. Život je, smatrao je, odveć nepredvidljiv i svojeglav da bi se mogao "disciplinirati" u priči. Jedina forma koja korespondira sa životom jest lirska pjesma i stoga je tražio da se o njemu prosuđuje po stihovima. Pjesnikov prijatelj Lav Losev napisao je "drukčiju" biografiju: kao povijest, naime, nastajanja velikog umjetnika, tumačeći stihove iz kojih je virtuozno markirao kretanje Josifa Brodskog u prostoru i vremenu.

Losev je kao kompozicijsku mjeru uzeo, što bi rekao Mandeljštam, ljudsku biografiju Josifa Brodskog. Tekst je podijelio na deset poglavlja. U svaku cjelinu ubacio je ponešto od "egzaktne" životne kronologije Brodskog: npr. godinu i mjesto rođenja, i onda te bitne činjenice komentirao uz pomoć stručne literature, iskaza "običnih" ljudi uključenih u kontekst, pjesnikovih autobiografskih tekstova kao i vlastitog arhivskog materijala (pisama, skica, čak i nekih drangulija). Teme i motivi koji čine životopisnu nit Brodskog od 1940. do 1996. upućenijemu su čitatelju poznati. Znalački opisi i objašnjenja povezuju različite tekstove u vremenu i proizvode nove valove komentara, ovoga puta u obliku razmahanih bilježaka ispod teksta, koje se s vremena na vrijeme stilski, tematski i čak mentalno otkidaju od cjeline i zameću nov život u formi ogleda o žanrovima, autorskim osobnostima, političkim procesima ili jednostavno glasinama.

Lav Vladimirovič Losev rođen je u Lenjingradu 1937. Po završetku studija žurnalistike na filološkom fakultetu Lenjingradskog sveučilišta radio je kao urednik u dječjem časopisu "Koster" i pisao pjesme za djecu. Godine 1976. emigrirao je u SAD. Objavio je više zapaženih zbirki pjesama Čudesni desant (1985), Tajni savjetnik (1987), Nove obavijesti o Karlu i Klari (1996), Pogovor (1998) i Pjesme iz četiriju knjiga (1999), Sisyphus redux: Peta knjiga pjesama (2000), Pjesme (2012) i druge. Umro je 2009. godine u Hanoveru (New Hampshire, SAD) ne dočekavši trenutak velikog povratka u domovinu. Djelima poglavito. Godine 2010. jedan moskovski izdavač objavio je njegove memoare Meandar, koji su odmah privukli poštovatelje "klasične" literature. Tim povodom kritika je radosno zabilježila: "Evo još jedne lijepe knjige Lava Loseva". Ona prva "lijepa knjiga", Josif Brodski, pokušaj literarne biografije, pokazala se etalonom te ljepote.